Sedmomjesečni blizanci Jakov i Lovro najveća su sreća i ponos mami Darji Dugi Jagušt, profesorici matematike u zagrebačkoj XV. gimnaziji i tati Tomislavu Jaguštu, programeru koji radi na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva.

Put do roditeljstva nije im bio sasvim lagan jer su nakon godinu dana pokušavanja, a da nije došlo do trudnoće, oboje prošli sve potrebne pretrage i jedina poteškoća koja ih je dijelila od željene trudnoće bio je sindrom policističnih jajnika koji je već dulje vrijeme bio dijagnosticiran supruzi Darji. Nakon posjeta specijalistima i početka liječenja, test za trudnoću ubrzo je pokazao pozitivan rezultat.

Sretna vijest na Kubi

"Bili smo na malo zakašnjelom medenom mjesecu na Kubi i napravili običan test na trudnoću. Kad smo vidjeli da je pozitivan, nismo bili totalno iznenađeni, ali mi nismo ni toliko dugo pokušavali", kaže 32-godišnji Tomislav.

Ubrzo nakon vađenja krvi, 30-godišnja Darja otkrila je da nosi blizance. "Zanimljivo je bilo da je nakon prvog ultrazvuka Darja izašla van s cijelom trakom, dok su druge trudnice nosile po jednu sličicu. Mi smo dobili više sličica blizanaca u svim pozama", prepričava nam Tomislav.

Karcinom dojke i hitne operacije

Početno oduševljenje i sreću poremetio je kontrolni pregled fibroadenoma dojke na koji je Darja dolazila svakih šest mjeseci. "Sve se brzo odvijalo, na pregledu joj je dijagnosticirano suspektno tkivo i za nekoliko dana već je bila na operaciji. Nakon operacije analizom tkiva otkriven je trostruko negativan karcinom dojke i odmah je bila upućena na drugu operaciju. Odmah nakon druge operacije išla je na ultrazvuk na kojem je potvrđeno da je s trudnoćom sve u redu", ispričao je Tomislav.

Zbog specifičnosti karcinoma, kemoterapija je trebala početi što prije, ali su liječnici čekali do trećeg tromjesečja kada je najmanji rizik za plod. Sredinom rujna krenula je na prvu kemoterapiju u KBC-u Rebro, a krajem mjeseca otišla je na čuvanje trudnoće u Kliniku za ženske bolesti i porode u Petrovoj. Tamo je cijelo vrijeme primala infuziju i još jednu kemoterapiju.

"Liječnici su nam rekli da će joj kosa početi ispadati dva, tri tjedna nakon početka kemoterapije. Čekali smo početak trećeg tromjesečja za početak terapije, jer u tom razdoblju bebe samo dobivaju na težini, dok su im svi organi već razvijeni. Navodno bebe dobivaju puno manju količinu kemoterapije nego mama. Da je doista tako, vidjelo se kad su se bebe rodile s kosom, dok je Darja u vrijeme poroda već izgubila svu kosu", priča Tomislav.

Nakon carskog reza u inkubator

Već u rujnu bilo je dogovoreno da će Darja roditi carskim rezom, a planirani termin je bio 14. prosinca, između 35. i 36. tjedna, tj. između dvije kemoterapije. Međutim, početkom listopada ukinuli su joj infuziju i počela je uzimati tablete, i jedne noći pojavili su joj se trudovi.

"Nazvala me ujutro i rekla da je preko noći dobila trudove, ali su ih smirili. Ali za dvadesetak minuta me ponovno nazvala i rekla da je previše otvorena i da ide na carski rez", kaže Tomislav.

11. listopada 2012. na svijet je došao mali Jakov, minutu kasnije Lovro, a budući da je supruga rodila carskim rezom, tata nije mogao prisustvovati porodu. Trenuci kad je čekao vijesti s poroda bili su mu dosada najteži u životu, a tada je samo molio Boga da djeca prežive.

"Kad sam čekao ispred sale, najprije su iznijeli jednog pa tek onda drugog. Prvo sam pomislio da to nije moje dijete jer sam očekivao dvoje djece odjednom", ispričao je Tomislav o trenutku kada su se rodila njegova djeca. "Darji sam poslao mms i tada je prvi put vidjela svoje bebe, a drhtavim rukama snimio sam i nekoliko sekundi dug video", dodao je.

Blizanci stari 30 tjedana i 6 dana težili su samo 1440 i 1490 grama i odmah su smješteni u inkubator. "Budući da su bebe rođene dva mjeseca ranije, morali su biti u inkubatoru, ali tako su se poštedjeli još jedne kemoterapije", rekao je Tomislav. Mlada mama je nakon poroda uskoro puštena kući i nakon toga je primila još četiri kemoterapije pa nije mogla dojiti.

Prvih nekoliko dana nakon poroda, kada su supruga i djeca još bili u bolnici, tati Tomislavu bilo je psihički jako teško. "Osjećao sam se bespomoćno, nisam znao kako su, liječnici su mi rekli 'Sada su stabilno, po noći je bilo loše', a onda sam se još više brinuo jer nisam ništa mogao napraviti", priča Tomislav.

Jakov je mirniji i voli se sam zabavljati, a Lovro traži više pažnje

Tijekom mjesec i pol dana, koliko su dječaci bili u bolnici, roditelji su ih svakodnevno posjećivali, a nakon inkubatora premješteni su u grijane krevetiće. Tada su ih počeli i sami hraniti, a prava avantura počela je nakon dolaska njihove djece kući. "Iako su navršili tek sedam mjeseci, s njima svaki dan otkrijemo nešto novo. Užitak mi je gledati ih kako se okreću i guguću", priča tata Tomislav.

"S dvoje djece u kući zapravo nemamo vremena za odmor. Od velike su nam pomoći moja mama i Darjin tata koji svakodnevno pomažu, posebno oko hranjenja i kad sam ja na poslu. Bez njih Darja ne bi mogla ni odspavati nekoliko sati", kaže Tomislav i dodaje da mu je roditeljstvo do sad najdramatičnija promjena u životu.

"Puno toga se promijenilo, ritam, obaveze, spavanje, a i prije nikad nisam mislio da ću ikad pričati: Danas smo kakali", priča nam uz smijeh. "Ponekad mi je naporno ako u isto vrijeme plaču, jer ih ne mogu obojicu utješiti, ali kad mi se nasmiju, zaboravim na sve", dodaje.

Često pitanje koje se postavlja roditeljima blizanaca je koji sliči kojem roditelju. Tomislav kaže da im ljudi govore različito, a oni sami uspoređuju svoje slike kad su bili bebe s Jakovom i Lovrom. Iako su još mali, kod braće blizanaca već se vide razlike.

"Jakov je malo mirnija beba, ne cendra puno, a zna se i sam zabavljati u krevetiću. Uvijek pronađe nešto zanimljivo u što se može zagledati. Za razliku od njega, minutu mlađi brat Lovro puno je živahniji i kad se probudi, prvo njega smirujemo. Moglo bi se reći da on traži više pažnje od nas nego njegov stariji brat", rekao je Tomislav, tata sedmomjesečnih blizanaca.