Razvod je vrsta gubitka i događaj koji mijenja život svih članova obitelji, a ponajviše djeteta. Nakon gubitka slijedi žalovanje kroz koje prolaze i odrasli i djeca u fazama od ljutnje, poricanja, pregovaranja, depresije pa sve do prihvaćanja koje omogućuje okretanje budućnosti. U tom je procesu veoma važno oduprijeti se izazovu da se djetetu gubitak nadoknadi materijalnim stvarima ili posebnim privilegijama. Emocionalne rane najbolje zacjeljuju uz brigu i podršku bliskih osoba. 

Održavanje braka zbog djece nije rješenje

Odluku o razvodu treba donositi neovisno o djetetu, kao što održavanje braka zbog djece nije rješenje. Ne postoji idealna dob djeteta za razvod, no roditelji mogu pomoći djeci već od samog početka - načinom na koji iznose svoju odluku o razvodu. Važno je da roditelji budu smireni, iskreni i direktni te pruže djetetu objašnjenje onoga što se događa na način primjeren djetetovoj dobi. U prvom razgovoru ne treba davati previše informacija, jer to djecu može zbuniti. Objašnjenje razvoda treba ponavljati djetetu kako odrasta i dodavati nove elemente koji ranije nisu bili prikladni.

Nerijetko djeca pomisle, ako se roditelji rastaju i više se ne vole, prestat će voljeti i njih. Stoga bi najbolje bilo da roditelji odluku zajedno priopće djeci i pritom naglase da djeca nisu kriva za razvod, da se roditelji za njih brinu, da ih oboje vole i da će nastojati i dalje biti tu za dijete.

Velike emocionalne i socijalne promjene

Razvod donosi mnoge promjene sa sobom. Od emocionalnih i socijalnih (tuga, depresija, osjećaj manje vrijednosti, usamljenost; gubitak zajedničkih prijatelja, preuzimanje novih obiteljskih uloga itd.) do financijskih i profesionalnih (npr. manjak novaca ili nedostatak vremena za obaveze). Djeci se mijenja čitav svijet – ne samo da više ne žive s oba roditelja, već često mijenjaju dom, vrtić ili školu, prijatelje ili se privikavaju na nove članove obitelji. 

Iako je gubitak sastavni dio normalnog razvojnog procesa u životu djeteta (odvajanje od majke rođenjem, od roditelja kretanjem u jaslice, vrtić, školu...), ako se kriza zbog gubitka ne prevlada uspješno, moguć je razvoj problema poput osjećaja napuštenosti, bespomoćnosti, ljutnje i bijesa koji kasnije mogu dovesti do depresije, problema u ponašanju, delikvencije i sl.

Predškolci su skloni smookrivljavanju

Jedna od najčešćih reakcija djece predškolske dobi je samookrivljavanje. Manja djeca često misle da je nešto što su učinili dovelo do poteškoća između roditelja ili razvod objašnjavaju jednim izoliranim incidentom što ga pamte. Oni često vjeruju da ukoliko će biti zaista dobri, sve će ponovno biti u redu i roditelji će biti zajedno. Djeca i kroz razvoj simptoma odvraćaju pažnju roditelja od njihovih konflikata i time ih nastoje zadržati u braku. Većina djece uspješno prevlada krizu, no dio djece doživljava emocionalne poteškoće čak i u odrasloj dobi.

Vrlo često su roditelji zaokupljeni vlastitim problemima i nošenjem sa novonastalnom situacijom te se teže uživljavaju u djetetove poteškoće i potrebe, pa je vrlo bitno u ovakvim kriznim situacijama pronaći stručnu pomoć. Između ostaloga, za uspješno prevladavanje krize bitno je proraditi osjećaje, uspostaviti emocionalnu stabilnost, smanjiti očekivanja od sebe, orijentirati se na sadašnjost i budućnost, poštivati bivšeg partnera te prihvatiti reakcije djeteta. Vrlo je važno omogućiti kontakte djeteta s roditeljem s kojim ne živi, iako djeca pokazuju neke promjene u ponašanju prije i nakon kontakta (tužno ili ljutito raspoloženje, izljeve bijesa, odbijanje odlaska na kontakte).