Potaknuti globalnom akcijom Movember, u kojoj muškarci diljem svijeta u studenom puštaju brkove kako bi upozorili na važnost borbe protiv raka prostate i testisa te drugih muških bolesti, razgovarali smo s dr. Ilonom Sušac, onkologinjom i dopredsjednicom Hrvatske lige protiv raka, a ona nam je otkrila od kojih zloćudnih bolesti najčešće obolijevaju muškarci u Hrvatskoj.

"Naši muškarci još uvijek su veliki pušači pa najčešće obolijevaju i umiru od raka pluća. Između 2100 i 2200 muškaraca svake godine oboli od raka pluća u Hrvatskoj. Na drugom mjestu je rak prostate, a na trećem rak debelog crijeva i oni čine po 15% u sveukupnom broju muškaraca oboljelih od raka na godinu. Rak testisa je neusporedivo rjeđi i ne nalazi se u 10 vodećih sijela raka kod muškaraca. Od ove vrste raka svake godine u Hrvatskoj oboli oko 180 muškaraca", kaže dr. Sušac.

Rak prostate, objašnjava onkologinja, bolest je starije životne dobi i jako se rijetko javlja prije 50. godine života, a najviše oboljelih bilježi se u dobnoj skupini od 70 do 75 godina. Za razliku od raka prostate, rak testisa pogađa mlade muškarce i to najčešće u dobi od 30 do 35 godina i jako je rijedak nakon 50. godine života.

Faktori rizika

Kada se govori o raku prostate, najveći rizični čimbenici su dob i genetska dispozicija.

"Što je muškarac stariji, to je vjerojatnost da oboli od raka prostate veća. Rak prostate u više članova obitelji može povećati rizik koji je i dva do tri puta veći od rizika za ljude bez obiteljske povijesti bolesti. Okolišni čimbenici, kao što su pušenje i prehrana bogata zasićenim mastima čini se da povećavaju rizik od raka prostate. Također, prema nekim procjenama, debljina dovodi do povećanog rizika za nastanak većih i agresivnih tipova raka prostate što rezultira lošijim ishodom liječenja", pojašnjava onkologinja. Dodaje kako štetne tvari i toksini iz okoliša također mogu promicati razvoj raka prostate, no taj rizični čimbenik još nije jasno definiran.

Uočeno je i da zemljopisni položaj također ima ulogu u razvoju raka prostate. Naime, kod muškaraca u skandinavskim i sjevernoameričkim zemljama veći je rizik od raka prostate, nego kod onih koji žive u azijskim zemljama. Učestalost seksualnih odnosa nema nikakve veze s ovom bolešću.

Što se tiče raka testisa najvažniji rizični čimbenici su nespušteni testis (testis koji je za vrijeme razvoja od začeća do rođenja zaostao na putu spuštanja iz trbuha u mošnje), potom Klinefelterov sindrom (kromosomska anomalija pri kojoj muško dijete ima dva X kromosoma) te pozitivna obiteljska anamneza odnosno pojava raka testisa u bliskih krvnih srodnika.

Kako prepoznati simptome?

Kako bi se bolest na vrijeme uočila i adekvatno izliječila, dr. Sušac preporučuje i redovite kontrole. Testisi su organi koji su lako dostupni pa ih muškarci mogu i trebaju u svako doba svog života pregledavati, a za pregled prostate postoje određene preporuke u kojoj dobi se preporučuju kontrolni pregledi.

"Za visokorizične muškarce koji u svojoj obitelji imaju bliskog krvnog srodnika oboljelog od raka prostate preporučuju kontrolni pregledi od 40. godine života, a za nerizične nakon 45. ili 50. godine života", upozorava onkologinja.

Dok rak testisa muškarci sami mogu uočiti jer se najčešće pojavljuje tvrda oteklina u mošnjama koja obično nije bolna, ali i ne prolazi sama od sebe, rak prostate malo je teže otkriti jer se simptomi preklapaju sa simptomima drugih uroloških bolesti.

"Zato sve tegobe, koje traju dugo u vremenu, kao što je otežano mokrenje, često mokrenje, osobito noću, promjena mlaza mokrenja, zahtijevaju liječnički pregled i dijagnostičku obradu. Tri su osnovne pretrage koje se rade kod procjene stanja prostate. To su digito-rektalni pregled koji se vrši kroz zadnje crijevo pri čemu se prstima indirektno pipa prostata, potom određivanje PSA u krvi (Prostata Specifični Antigen- stvaraju ga stanice tkiva prostate) i ultrazvuk prostate koji se također vrši kroz zadnje crijevo. Tvrd, neravan i nepomičan čvor pod prstima u prostati i/ili značajno povišena vrijednost PSA u krvi (normalna vrijednost ovisi o dobi, ali je općeniti manja od 4 ng/ml) svakako su razlog za daljnju dijagnostičku obradu", pojašnjava dr. Sušac. Kod raka testisa jako su važni tumorski biljezi koji se određuju iz krvi i koji su vrlo važan i prognostički čimbenik.

Kemoterapija i gubitak plodnosti

Dr. Sušac pitali smo i postoji li povezanost između plodnosti i raka prostate, a onkologinja kaže kako muškarci koji imaju poteškoća s plodnošću nisu pod većim rizikom za nastanak raka prostate.

"Međutim, muškarci s rakom prostate zbog terapijskih procedura u pravilu ostaju neplodni, jer terapija koja uključuje liječenje raka prostate usmjerena je, pored ostalog, i na sprječavanje djelovanja testosterona kojeg stvaraju testisi", kaže onkologinja.

Što se tiče raka testisa i njegove povezanosti s plodnošću, dr. Sušac kaže kako svaka intervencija u testisima može imati za posljedicu neplodnost budući da su testisi mjesto gdje se stvaraju muške spolne stanice. No, ako liječenje raka testisa završi samo operativni zahvatom, reprodukcija nije ugrožena.

"Ako po procjeni onkologa nije potrebno drugo liječenje ( kemoterapija, zračenje), onda je preostali testis dostatan za reprodukciju. Međutim svaka primjena kemoterapije i zračenja dovodi do gubitka plodnosti", kaže onkologinja te svakako preporučuje sačuvati spremu čim se otkrije bolest i prije nego se krene s liječenjem osobito ako se radi o mladim muškarcima koji nisu završili planiranu reprodukciju.