Kada su se prije dvije godine, po završetku fakulteta, Sanja i Darko Radić iz Osijeka vjenčali, bili su prvi u svom društvu koji su krenuli u bračne vode. "Mojih 24, a suprugovih 25 godina većini je djelovalo kao vrlo malo godina za brak, no naša je veza do tada trajala punih pet godina. Darka sam upoznala s nepunih 18 godina, zajedno smo proveli pet godina fakulteta, dijeleći brige oko ispita, mladenačke probleme i radosti. Već tada smo bili nešto ozbiljniji za svoje godine, a na brak smo se odlučili jer smo znali da to želimo i da nemamo razloga čekati. Prva godina braka je proletjela te smo počeli razmišljati o djeci. Našu drugu godišnjicu dočekali smo u troje i sigurni smo da nismo pogriješili što nismo duže čekali", priča 26-godišnja Sanja, koja je u siječnju postala mama djevojčice Zare.

Pitali smo je kako se osjećala kad je saznala da je trudna i kako su na to reagirali njihovi prijatelji.

Uzbuđenje i strah nakon testa

"Kad sam saznala da sam trudna emocije su bile toliko isprepletale, a misli totalno uzburkale da nismo znali što bismo prvo. Iako smo planirali, kada se to dogodilo, nekako smo se našli nespremni. Sreća, strah, uzbuđenje, iznenađenje... U sekundi kada je test postao pozitivan to je bilo stvarno, znali smo da smo stvorili novi život i da više ništa neće biti kao prije", kaže nam Sanja.

Njezini i suprugovi prijatelji bili su iznenađeni sretnom viješću, jer su Sanja i Darko odluku o bebi odlučili zadržati za sebe dok se trudnoća ne dogodi. No nakon iznenađenja, došlo je oduševljenje: "Sreća i uzbuđenje naših prijatelja i obitelji, a i nas samih, bio je predivan uvod u novo stanje koje donosi toliko toga novog u naše živote. Rođenje naše Zare svi su nestrpljivo iščekivali, a od prvog dana je mezimica cijelog društva. Od rođenja je okružena divnim ljudima koji je obožavaju i rado provode vrijeme s njom." 

Najteže iskustvo u trudnoći

Devet mjeseci trudnoće Sanji je proletjelo, bila je aktivna skoro do kraja i dobro se osjećala, no uznemirila ju jedna teška obiteljska situacija: 

"Moj otac se teško razbolio, uslijedila je komplicirana operacija, neizvjesnost, teške terapije i oporavak. To mi je donijelo veliku borbu, s jedne sam strane pokušavala opstati uz što manje stresa radi bebe, a s druge gubila tlo pod nogama od straha i tuge. Takvo nešto ne bih nikome poželjela, jer uz takvu situaciju, mučnine i sve što donosi trudnoća djeluju kao najlakša stvar na svijetu."

Kada je najteže prošlo, počela se pripremati za porod i dolazak svoje djevojčice, koja je u obitelj donijela radost u pravo vrijeme.

Čim se rodila, Zara je bila divna beba

"Porod je prošao relativno brzo, ali uz veće bolove nego sam očekivala. Neiskustvo i prvi trudovi koji mi se sada čine potpuno bezbolni, dali su mi osjećaj da će biti lakše. Suprug je bio cijelo vrijeme prisutan i to mi je puno značio. Zbog nedovoljno jakih trudova primala sam drip, tako da je svaka kap donosila novu bol. Odluka o suprugovom prisustvu se pokazala zaista dobrom i preporučila bih to svakoj ženi, ako je suprug spreman izdržati", kaže Sanja koja je ostala ugodno iznenađena kada je vidjela svoju tek rođenu bebu:

"Čitajući portale i forume, očekivala sam da će beba biti crvena, ljubičasta, s mrljama i još štošta, ali bila je potpuno čiste kože i divne boje, s tek malo ljubičaste boje na ručicama i nožicama. Jednostavno divna. To je bila ljubav na prvi pogled. Svi sretni trenuci koje sam do tada doživjela djelovali su manje vrijedni od tog trenutka kada me prvi put pogledala u oči i zaplakala. Taj osjećaj je doista neprocjenjiv", dirnuto priča ova mlada mama.

U prvim tjednima puno joj je značila pomoć i podrška njezine mame, a kada su ostali sami, Sanja i Darko su već stekli određenu sigurnost i nekako se snalazili. "Nije bilo grčeva ni plača, Zara je bila mirna i zadovoljna beba. No kada se tata morao vratiti na posao, a nas dvije ostati same, tu je već nastupio strah. Naravno da smo se dobro snašle, ali taj početnički strah je doista teško izbjeći", priznaje Sanja.

Važno je imati pomoć u početku

"Kao najteži dio iz tog razdoblja izdvojila bih oporavak od poroda, koji još dodatno pogoduje nesigurnosti i otežava brigu o bebi. Tu dolaze i problemi s dojenjem, bolovima od poroda i osjetljivost. Svakim danom je sve lakše, ali trebalo mi je četiri-pet tjedana da se donekle vratim na staro. Vrlo je važno da netko može pomoći rodilji, oko djeteta i kućanskih poslova. Žene mogu puno, ali niti jedna nema super moći. Pomoć je važna za oporavak kako bi kasnije sve moglo funkcionirati", smatra ova mama, koja kroz pet mjeseci svoga majčinstva, sve više uživa u toj novoj životnoj ulozi:

"Iako svaki novi mjesec donosi promjene u Zarinom ponašanju, četvrti mjesec nekako je bio prekretnica i tada se odrastanje najviše očitovalo. Sada se smije, guguće, reagira na sve u okolini i okreće se brzinom svjetlosti. Svi ti trenuci kada ona nauči nešto novo kod mene bude neopisivu sreću i ponos. Ne kažu bez razloga da je biti mama doista nešto najljepše što žena može doživjeti", kaže Sanja Radić, koja je sada na rodiljnom dopustu, a inače radi u marketingu jedne informatičke tvrtke.