Ovaj mjesec i pol iza nas su prepuni uzbuđenja i novosti... Ali, idemo redom.  Kasnim s kolumnom iz jednog razloga - SELIDBA. Istraživanja su pokazala da selidba zauzima visoko peto mjesto po razini stresa. Ali, mislim da se istraživanje nije odnosilo niti obuhvaćalo selidbu s bebom. U tom periodu Lorena je prošla vjerojatno više kilometara i dućana od nekog prosječnog trogodišnjaka (živjela elastična marama!). A dojila sam gdje sam stigla i ovisno gdje ju je ulovila glad...Toliko je navikla na zvuk bušilice da je ni on ujutro nije probudio... Ali evo, izgurali smo i taj period i sada smo u fazi da od praznih prostorija i zidova stvaramo dom!

Lori je dobila svoju sobu i nju mi je posebni gušt uređivati i stalno u glavi osmišljavam gdje što staviti. No, s novim domom- stigao je i njen novi raspored spavanja. Koji obuhvaća dva sata rascjepkanog sna preko dana... I noćno spavanje tek tamo iza ponoći, 1 ujutro. Ali prespava cijelu noć pa se ne smijem žaliti. Upravo sada dok ovo pišem - ona se igra kraj mene, tata spava, a sat pokazuje da je ponoć odavno prošla.

Od male bebe postala je curica

U periodu selidbe prošla je i taj veliki, dugoočekivani treći mjesec! I zaista, kao da je od male bebe postala curica... Grčevi su prestali, osmijeh je na licu, sve je znatiželjnija, guguće i točno vidim kako istražuje i otkriva svijet... Otkrila je rukice, a najnovije otkriće su joj noge koje silom pokušava uloviti rukama. Zna se sama zaigrati i najslađe je kada iz druge prostorije čujem njen smijeh koji upućuje igračkama!

Sve je manje nervozna i rijetko plače (osim kad je glad u pitanju) i postala je baš vesela beba (a bila sam uvjerena da će biti mali Mrgud)! I konačno imam osjećaj da joj ne služim samo kao aparat za samoposlugu kad guza ogladni, nego da zna i osjeća da sam joj mama. Sad je lako mogu umiriti, kad je netko drugi nosi - traži me pogledom, najslađe mi se smije i već imamo neke svoje male rituale i tajne znakove! Divan je to osjećaj!

Ovaj mjesec su krenuli i zubići... Iako je malo nervoznija to dosta dobro podnosi i jedino puno slini, pa su to - uz već standardno bljuckanje - novi ukrasi na mojoj majici.

Skupina posebnih mama

Upisali smo je i na plivanje, tako da beba žaba već trenira. I nisam se nadala da će ta malena mrziteljica vode i kupanja toliko uživati na velikom bazenu! Beba u vodi osjeća neovisnost i samopouzdanje

Tako da moja mala vrtirepka napreduje iz dana u dan i svakim trenom unosi sve više radosti i svjetla u naše živote! A sve prepreke, loše dane, strahove i eventualne nedoumice sada lakše prebrodim uz skupinu posebnih mama... To je grupa cura/djevojka/žena s kojima sam zajedno prolazila kroz trudnoću i sada smo sve majke. Obzirom da nas vežu iste radosti, iako se trenutno samo virtualno poznajemo, postale smo prava mala obitelj i potpora jedna drugoj!

Nadam se da će uskoro pasti i druženje i upoznavanje uživo! Do tada Zombie mamama Lori i ja šaljemo velike pozdrave i puse... i tipkamo se.