Postoji li doista sindrom jedinog djeteta ili je to mit? Evo što kažu stručnjaci
Ako planiraš obitelj ili razmišljaš o tome da tvoje dijete bude jedino, vjerojatno si čula za „sindrom jedinog djeteta“. To je ideja da djeca koja odrastaju bez braće ili sestara razvijaju negativne osobine da su razmaženi, vole zapovijedati ili su asocijalni.
E pa, dobre vijesti – to je mit. Ne postoje znanstveni dokazi da jedinci imaju lošiji karakter ili da su problematičniji od djece s braćom i sestrama. Štoviše, ima puno prednosti. Od 1970-ih broj jedinca stalno raste, a istraživanja pokazuju da takva djeca često postaju samopouzdana, organizirana i ambiciozna.
Sindrom jedinog djeteta je mit
Jedno dijete često ima priliku dobiti punu roditeljsku pažnju i emocionalnu podršku, što može pomoći da razvije snažan identitet, samopouzdanje i emocionalnu zrelost. Studija iz 2022. godine pokazala je da jedinci imaju bolje samopouzdanje, vještine regulacije emocija, jezične sposobnosti i odnose s vršnjacima u usporedbi s djecom s braćom i sestrama.
„Jedinci često imaju jake osobnosti jer njihove potrebe nisu zanemarene i ne moraju se boriti za pažnju“, objašnjava Erika Karres, autorica i edukacijska savjetnica. Osim toga, činjenica da puno vremena provode sami često potiče kreativnost i fokus. "Jedinci su često kreativni i usredotočeni jer moraju naučiti sami sebe zabavljati", kaže Karres. "Oni će sami sagraditi cijelu katedralu od kocaka."
Česti roditeljski izazovi i kako ih riješiti
Roditelji jedinca mogu nesvjesno pogriješiti, baš kao i oni s više djece. Evo nekoliko ključnih savjeta kako izvući najbolje iz roditeljstva jedinca:
1. Koristi autoritativni pristup
Budi podržavajuća, ali postavi granice. Slušaj dijete, pruži ljubav i slobodu, ali budi dosljedna kad se testiraju pravila. Ovo pomaže djetetu da postane samopouzdano i odgovorno. Previše popustljivosti ili previše kontrole može imati kontraefekt.
2. Ne prezaštitnički
Prirodno je htjeti „štititi“ jedinca – pogotovo kad je „sve u jednom košarici“. Ali stalno spašavanje situacija može ograničiti razvoj samostalnosti. Dopusti djetetu da pogriješi, da nauči iz svojih iskustava i da se nosi s izazovima. Mala sloboda gradi otpornost i odgovornost.
3. Potakni društvenu interakciju
Jedinci ponekad imaju manje prilika za rješavanje sukoba i suradnju, jer su navikli biti u centru pažnje kod kuće. Organiziraj druženja, igru u parku ili posjete dječjim muzejima. Tako će naučiti dijeliti, čekati red i rješavati male konflikte. To su vještine koje im pomažu cijeli život.
4. Nemoj postavljati nerealna očekivanja
Roditelji jedinca često žele da sve bude „savršeno“. Nemoj pritiskati dijete da bude najbolje u svemu. Fokusiraj se na uživanje u aktivnostima, a ne na savršen rezultat. Ako voli crtati, važnije je da uživa u crtanju, a ne da postane sljedeći Picasso.
5. Dopusti odluke i samostalnost
Čak i mali izbori jačaju kritičko razmišljanje i neovisnost. Pitanja tipa „Hoćeš li večeras priču Babar ili Zeko“ ili dopuštanje da samo odluči kojim bojama će crtati, razvijaju samostalnost. Manje vođenja, više samostalnog istraživanja.
6. Pažnja i roditeljska podrška su važni
Istraživanja potvrđuju da stil roditeljstva puno više utječe na razvoj djeteta nego broj braće ili sestara. Topla, dosljedna i podržavajuća okolina čini čuda – jedinci mogu biti empatični, odgovorni i socijalno vješti, baš kao i djeca s braćom i sestrama.