"Kad sam saznala da sam trudna, osjećala sam se uplašeno i izgubljeno. U tom trenutku srušio mi se svijet jer sam i sama bila dijete i nikako nisam bila spremna odgajati i brinuti se za jedno maleno biće. Do tog trenutka važno mi je bilo kako ispraviti ocjene u školi i što obući za izlazak vikendom. A tada sam preko noći promijenila prioritete", kaže 29-godišnja Marta Vurušić iz Murskog Središća, koja je svog sada 12-godišnjeg sina Jana rodila u 3. razredu gimnazije, kada je imala 17 godina, a sada očekuje i drugo dijete.

Podrška obitelji i kolega iz razreda

Vijest o njezinoj prvoj trudnoći promijenila je svakodnevicu cijele obitelji. "Moja obitelj je strepila zajedno sa mnom. Mama i tata nisu bili sigurni hoću li moći nastaviti redovno školovanje, a nisu bili spremni ni postati baka i djed tako mladi", priča Marta i s nama dijeli svoja iskustva: "Imala sam urednu trudnoću i dobro sam se osjećala. Do kraja 1. polugodišta 3. razreda sam redovito pohađala nastavu bez izostanaka, a budući da sam rodila u siječnju netom poslije zimskih praznika, iz škole sam izostala samo mjesec dana".

Osim za njezinu obitelj, i za Martine školske kolege vijest o njezinoj trudnoći bila je neočekivana.

"Moji školski kolege su bili jako obazrivi prema meni kao trudnici. Svi su se ponašali zaštitnički, kupili bi mi klipić ili čokoladicu za vrijeme velikog odmora, svakodnevno su se interesirali za moje zdravstveno stanje, brinuli se. Jednostavno su bili divni. Kad sam rodila, zajedno su se veselili novom 'kolegi', kupili su nam lijepe poklone...", kaže i dodaje da zbog tih lijepih sjećanja sada jedva čeka svaku sljedeću obljetnicu mature.

Nakon poroda, za koji Marta kaže da nije bio težak, oko bebe su joj najviše pomagale njezina i mama Janovog tate. "Moja mama je odgajatelj u vrtiću pa je i sa stručne strane bila podrška. Druga baka nije bila zaposlena pa je bila u mogućnosti brinuti se o njemu kad sam ja bila u školi, a moji na poslu", kaže i objašnjava da se prije poroda pripremila na nešto puno gore.

Porod završio za 45 minuta

"Bila sam mlada i stalno u pokretu i vjerujem da su to bile olakotne okolnosti. Sve je bilo gotovo za 45 minuta. Sjećam se da kad sam ga ugledala, zavrištala sam: 'Kako je malen!'. Bio je savršen – 3500 g i 52 cm, međutim ja nikad prije nisam 'uživo' vidjela novorođenče", opisuje Marta svoj porođaj te dodaje: "Kad su mi ga stavili na grudi, nisam se mogla prestati diviti tom malenom biću. 'To je moje dijete', ponavljala sam stalno, 'a ja sam njegova MAMA'. Sestre, babica i doktorica koja je bila sa mnom na porodu su mi zapljeskali, a ja sam bila najsretnija žena na svijetu. Ponovno rođena, kao mama. Jako sam bila ponosna na sebe", priča Marta koja je sada u 31. tjednu trudnoće i očekuje drugog sinčića i kaže da se osjeća kao nikad bolje.

"Sad imam predivnog muža uz sebe i sve se nekako posložilo. Uvjerena sam da će i ovaj porod biti lijepo iskustvo. Maleni Mak je živahna beba i često mu puštam glazbu, pričamo s njim i jedva čekamo da ga upoznamo", kaže.

Odrasla brže od svojih vršnjaka

Razliku od samo 17 godina između sebe i prvog sina Marta vidi kao prednost: "Pokušavam ga razumjeti tako da se stavim u njegovu situaciju i sjetim se kako je meni bilo u pubertetu, a sve mi još 'friško' pa ga razumijem". Mama i sin često idu zajedno u kino, McDonald's, shopping, biciklom do obližnjeg mlina na rijeci Muri, zajedno kartaju i kuhaju.

"Od kad se rodio, sve je bilo predodređeno Janu. I ne samo moje nego i navike moje obitelji. Promijenilo me u smislu da sam odrasla brže od svojih vršnjaka. No unatoč brizi o djetetu imala sam pravo i na 'mladost'. Izlazila sam sa svojim prijateljicama nakon što bih ga uspavala, samo bih se morala vratiti prije nego se probudi", priča i objašnjava da je majčinstvo jako utjecalo na njezin život, navike i svakodnevicu.

"Jan je odgovoran tinejdžer, međutim ima dana kada je kuća puna hormona, što mojih što njegovih, onda galamimo pa se smirimo, ali funkcioniramo. Također, Janov otac živi u istom mjestu kao i mi i u kontaktu su. Ode k njemu kad god želi, obično vikendom za vrijeme nastave, pod praznicima i kroz tjedan", dodaje.

Mama Marta kaže i da se Jan jako veseli bratu. "Nakon što smo ga obavijestili o dolasku bebe, rekao je 'Konačno!'. Sudjeluje u uređenju sobe, zajedno smo birali ime, uglavnom jako se veseli", kaže i dodaje da, iako je Jan u pubertetu, još uvijek joj se povjerava i traži dopuštenje i mamino mišljenje o njemu važnim stvarima.

"Smatram da imamo jako kvalitetan odnos, a takav ću nastojati izgraditi i s njegovim bratom. Želim da postanu sretni ljudi, pristojni, vrijedni, empatični i odlučni", kaže Marta, ali dodaje da je često prati unutarnji nemir, sumnja da možda nije dovoljno dobra majka. "Pitam se jesam li uvijek ispravno odlučila, jesam li dosljedna, jesam li dovoljno stroga, a opet dovoljno nježna i brižna. To su strahovi svakog roditelja i sve dok me on smatra najboljom mamom na svijetu, zadovoljna sam", zaključuje.