"Na Klokanici mi trenutno najviše pažnje zaokuplja tematika Mame bez predrasuda. Pronalazim se u svakoj od tih priča, uočavam sličnosti i razlike i uistinu smatram da je svaka mama najbolja mama svom djetetu, daje sve od sebe, preispituje se, traži savjete, uči na greškama i ne treba joj suditi niti pametovati. Svaka mama radi u najboljem interesu svog djeteta i čini to bezrezervno, nesebično", kaže Tomislava Vijant, mama malene Karle i jedna od najaktivnijih korisnica društvene mreže Klokanice.

Ova 34-godišnja mama iz Osijeka, čija će kćer u rujnu napuniti dvije godine, na Klokanicu je došla putem Facebook stranice i priča: "Svidjela mi se tematika te sam otišla pročitati par naslova i oduševila se – korisna, zanimljiva, prepuna različitih priča i iskustava iz kojih se puno toga da naučiti i primijeniti u vlastitom životu".

'Obožavam posao u školi i rad s mladima'

Tomislava je profesorica engleskog jezika i književnosti i povijesti u Ekonomskoj školi Vukovar, a kaže da naprosto obožava svoj posao.

"U njemu sam deset godina i ne bih ga mijenjala ni za što na svijetu. Ne mogu opisati koliko rad s mladima pomlađuje, uljepšava dane, razveseli, nasmijava. Moji su učenici tinejdžeri, predajem od prvog do četvrtog razreda srednje škole i sviđa mi se što ih mogu pratiti kroz razdoblje sazrijevanja i promjena. Ove sam godine ispratila moj prvi razred maturanata, tj. bila sam razrednica. Koliko su ta djeca posebna, koliko vas iznenade, nekad ugodno, nekad manje, no sve je to dio odrastanja i iz svega toga se uči. I oni i ja", priča ova profesorica za koju su njeni učenici napisali ovu poruku:

"Iako smo i nju nekada ljutili, uvijek smo ju znali nasmijati i od samog početka smo imali odlične odnose. Uz malu Karlu imala je još osamnaest velikih beba na koje je uvijek mislila, čak i kad nije morala".

A Tomislava priznaje da otkad je postala mama, uistinu je primijetila da sve učenike gleda drugačije.

"Da budem preciznija, kad razmišljam o njima, nezaobilazno počnem razmišljati o njihovim roditeljima, kako bi se oni osjećali, postupili, što bi rekli na neku situaciju. Prije je to bilo manje izraženo. Sad kad sam i sama roditelj, ne mogu, a da se ne poistovjetim  s njima. Koliko su me samo iznenadili moji učenici s pažnjom kad sam ostala trudna, redovitim upitima kako sam, kako je beba, kako će se zvati. Koliko sad pitaju za nju, što li radi. 7. studeni 2013. pamtit ću cijeli život. Bio je to dan kad je cijeli moj razred došao iz Vukovara u Osijek na upoznavanje s mojom prinovom koja je tad imala nepuna dva mjeseca. I opet su mi izmamili osmijeh na lice!", priča.

'Nikad se ne bih vratila u vrijeme prije djeteta'

Tomislava kaže da je njena trudnoća bila planirana, priželjkivana i značila je kraj jednog načina života.

"Kraj dugog spavanja, izležavanja, gledanja filmova do kasno u noć, putovanja po stranim zemljama... Uskoro nastavljamo s tom tradicijom, čim malo porastemo. Danas, kad vidim trudnicu, odmah se sjetim svog iskustva, navru mi uspomene na to kako je lijepo biti u blaženom stanju. Godi pažnja ljudi oko vas, pa i ona malo pretjerana! Sve u svemu, obožavala sam biti trudna, veselila se debljanju, radila do samog kraja", priča te objašnjava da ju je majčinstvo obogatilo u svakom smislu riječi.

"Rodila sam s 33 godine, kad sam se već izdovoljila života mladih, neobaveza, kad sam bila spremna. Smijala sam se kad su mi kao trudnici govorili naspavaj se, više nikad nećeš, no ima tu i istine. Nema više spavanja do podneva, ako Karla ustaje u pol 7, ustaju i roditelji, nema više našeg dirigiranja. Nikad se više ne bih vratila u razdoblje prije Karle, ovakvu ljubav osjetiš samo s djetetom. Ima različitih vrsta ljubavi, no ljubav prema djetetu uistinu je posebna", kaže, ali prisjeća se jedne misli koja joj je prolazila kroz glavu tijekom poroda.

'Nakon poroda mislila sam da će Karla biti jedinica'

"Bol je neopisiva, niti danas ju ne mogu ni s čime usporediti. Sjećam se da mi je par puta glavom prošla misao: 'Moja Karla, što ćeš ti biti jedinica!' Danas se na tu izjavu samo nasmijem. Ubrzo nakon poroda, po dolasku u naša četiri zida, u našu rutinu, toplinu, među poznata lica, ta mi se izjava činila pretjeranom. Štoviše, sada, gotovo dvije godine poslije, spremna sam za drugo dijete. Obožavam moju 11 mjeseci stariju sestru i ne mogu zamisliti da moja Karla nema tako prisan odnos s bracom ili sekom. Najbolji prijatelji su uvijek uz tebe, no sestra/brat je i najbolji prijatelj/ica i više od toga. Ne kažu bez razloga da krv nije voda i da je obitelj sve", objašnjava.

Iako je Karla bila beba za poželjeti, mama Tomislava prisjeća se početnih problema sa spavanjem. "Od rođenja Karla spava u svojoj sobi, odmah pokraj naše i tako je i danas. No, kad je imala deset mjeseci počela je negodovati protiv krevetića, pretpostavljam da joj se činio kao krletka. Neka tri mjeseca spavala je u našem krevetu. Tada je meni spavanje postalo misija nemoguća jer se budim i na najmanji pokret te smo odlučili kupiti krevet. Prigrlila je ideju od prvog dana. A sada, tj. od kad je prohodala, uživam kad se probudi u sitne sate i dotrči kod nas u krevet, neprocjenjivo!", kaže te dodaje da sa svojom curicom uživa u dugim šetnjama, igri u parku, posjetima baki i didi u Vinkovcima i Našicama.

"Karla je posvuduša od malih nogu, slika i prilika tate Branka. On je zaljubljenik u biciklizam tako da svaki slobodni trenutak koristimo za zajedničko bicikliranje. Voli ljude, ne boji se novih lica, obožava djecu svih dobi. Samo da je u pokretu", kaže sretna mama.

Pridružite se i vi roditeljima na društvenoj mreži Klokanici!