Znate li kako počinju filmovi i priče sa "svaka sličnost sa stvarnim ljudima i situacijama je slučajna"? Kod ove priče je zapravo sličnost itekako namjerna. Subota je i sunčano jutro, kod nas u Dalmaciji to je kao iznenadni praznik i nema gore stvari nego po lipu vrimenu dicu kući držati.

Svi su vani, mlado, staro, mame, tate, dica i kolica. Kako imamo dječju igraonicu, tako je bliski susret s klincima i mamama nezaobilazna stvar. Vidim tako jednu mamu koja mi je upala u oči jer sam čula galamu. Galami mama, galame klinci, a tata onako stoji po strani i ne miješa se.

Sjetim se sebe kao cure i kako bi tad odmah osudila mamu koja nema strpljenja i koja galami na svoju djecu. Nazvala bih je živčanom, bilo bi mi žao djece, a tata bi sigurno bio onaj pravi. Sad je situacija puno drugačija. Gledam djecu i vidim da su itekako lijepo sređena, tata je isto uredan, a samo mama malo narušava sliku. Ona nosi trenirku, niske cipele, kosa joj je svezana u rep, u rukama su joj keksići, krokići i torba u koju stane gotovo dječji krevetić.

Lošija mama od drugih?

Sad razmišljam o toj mami, koja možda noćima ne spava, razmišljam kako je možda rastrganu između kuće i posla. Razmišljam kako mora biti i mama, i kuharica, i učiteljica i njegovateljica te kako po tko zna koji put sluša "Mamu kukuku" i "Klauna Čupka" da bi djetetu "uvalila" par žlica juhe ili domaće blitve jer "dite mora jest kuhano".

Zamišljam je kako je u trudnoći "prožvakala" sve enciklopedije od rasta bebe u trbuhu do puberteta, pročitala je ona i kako odgojiti malog genija, intelektualca ili napredno dijete. Gdje je onda pogriješila jer njeno ima pet godina i još s njom spava? Ona je isto nacrtala srca i oblake po tanjuru, ali dijete je sve ispljunulo po njoj. Ona nekad slaže da je samo danas djetetu stavila pelenu jer joj je neugodno reći da što god napravi dijete neće na tutu, a ima već četiri godine.

Ona je isto htjela odgojiti malog genija, ali njen genije kreće u prvi razred, a još ga ona mora nakon wc-a obrisati. Gledala je toliko filmova gdje svi sjede u autu i veselo pjevaju, a sada njen klinac vrišti iz dječje stolice bez ikakvog razloga. Njoj se sada čini da svi drugi to rade mnogo lakše od nje, malo zavidi tim mamama koje klinci drže za ruku i slušaju sve što mama kaže. Ona je možda sad uvjerena da je lošija mama od drugih.

Istina je da nitko nema dijete iz filma ili s reklame. Dobit ćete svoje dijete i ono će u vašim očima biti savršeno. Dat ćete sve od sebe i više od toga. Ne uzimajte k srcu ni uspjehe ni neuspjehe vašeg klinca, dovoljno je da ono zna da ste uz njega. Ne uspoređujte vaše dijete s nekim drugim, a ni vaše metode odgoja. 

I za kraj, nekad budite opušteni, držite se koliko možete i vi po strani, nekad budite više kao tata.