Cijeli novi svemir nastaje rođenjem djeteta, ali i strah, i strepnja, i neizvjesnost. Na sličan način kao i u nagrađenoj knjizi 'U što se zaljubljujemo', Roman Simić Bodrožić u svojoj knjizi 'Nahrani me' u izdanju Profila priče povezuje jednim pitanjem, niti koja svoj početak i kraj nalazi u roditeljstvu. 

Junaci ovih priča svijet mjere koracima djece, majki i očeva, svojim nesporazumima i ljubavima, svime što itekako dobro poznajemo. Još jednom, centar je autorova interesa čovjek, ali ako je to u prethodnoj knjizi bilo zaljubljeno dvoje, sada ih je troje: jer svijet se mijenja kada u njega uđe dijete.

Roman Simić Bodrožić rođen je 1972. u Zadru i pored naše knjige tjedna, autor je knjiga 'U trenutku kao u divljini' s V. Grgurićem i T. Zajecom, 'Mjesto na kojem ćemo provesti noć', 'U što se zaljubljujemo'. Dobitnik 'Kiklopa' i mnogih drugih nagrada, preveden je na njemački, španjolski, slovenski, poljski, makedonski. 

Vijest o trudnoći

Iz knjige 'Nahrani me' donosimo vam dio priče 'Vrijeme čuda', u kojem opisuje reakciju jednog tate na vijest o trudnoći:

Posljednja stvar koju sam od Ane saznao bez posrednika bilo je to da je trudna. Ležali smo u krevetu, a ona mi je stavila prste u uši i izgovorila nešto što nisam mogao čuti. Tada su nam se još događale takve stvari i nije bilo razloga za uzbunu. Zato smo se nasmijali i pokušali ponovo. Zato smo se smijali i pokušavali, sve dok nismo uspjeli. A onda smo se prestali smijati. Točnije, ja sam se prestao smijati prvi.

"Zar ti nije dosta Sven?" ispalio sam kad smo se izvukli iz kreveta. "Još jedno dijete, baš u ovom trenutku, jednostavno nije…"

"Baš u ovom trenutku? Zar nije dosta meni? U kakvom trenutku, o čemu ti to pričaš?"

Stajali smo nasred sobe i glasno šaptali, iz usta nam je izlazila para, noge su nam zeble jer smo štedjeli na drvima, a ja sam uza sve to još pokušavao zvučati razložno.

"U trenutku kad ja nemam posla. U trenutku kad nemamo love. U trenutku kad živimo kao podstanari u ovoj kući bogu iza nogu i kad jednostavno nisam spreman…"

"Ti već dugo nisi spreman nizašto, ne izvlači se na djecu."

Stajala je na sredini te sobe, u iznošenom crvenom kućnom ogrtaču i s licem koje se žarilo kao jarko i neobično definitivno svjetlo najozbiljnijeg semafora na svijetu, semafora na kojem trebaš stati i razmisliti, stajati i razmišljati još dugo nakon što promijeni boju. Ali osim posla i stana, ja nisam imao ni auto ni vozačku dozvolu pa valjda nisam trebao mariti za semafore.

"Ja definitivno nisam spreman za još jedno dijete" rekao sam.
"Onda se definitivno spremi" rekla je. "Kad god i kamo god želiš."

Više nismo šaptali ni udisali duboko, ni pare gotovo da više nije bilo, dah po dah potrošili smo je, postajalo je sve hladnije i stvari su nepovratno krenule nizbrdo.

Knjigu 'Nahrani me' možete kupiti i u Internet supershopu Mondo!