Neurodivergnetni mozak je, banalno rečeno, onaj koji funkcionira malo drukčije od tipičnog. Neurodivergentnost nije dijagnoza, nego različitost koja zahtijeva drukčiji pristup. Svaki roditelj koji ima neurodivergentno dijete zna o čemu govorimo, a zna isto tako i kako je živjeti s takvim djetetom.

istraživanje Tate imaju veći utjecaj na zdravlje djece nego mame, pokazala je studija

A kako je živjeti s djetetom kad si i sam neurodivergentan i – roditelj? Teško, kaže jedan tata na forumu Reddit, gdje je potražio savjet i priliku da se izjasni o tome "kako je to nositi se s ludom dvogodišnjakinjom" njemu kao neurodivergentnom tati. Svoju objavu započeo je tako što je napisao:

"Volim svoju kćer. Toliko puno. Da joj se ikada išta dogodi, bio bih izgubljen."

Iako je istinski voli, otkrio je da mu je odgoj veći izazov nego što je ikada očekivao. Zapravo, to što je roditelj djevojčice koja je u osjetljivoj dobi, dobi toddlera, nazvao je "najbolnijim iskustvom" u svom životu.

"Moj mozak treba stalnu stimulaciju, inače osjećam fizičku bol", objasnio je. "Ne šalim se, to je užasno."

Osim ADHD-a, ovaj tata pati od napadaja anksioznosti. Otkad mu se rodila kći, uzima lijekove kako bi mu pomogli s mentalnim zdravljem i osjeća se, kaže, puno bolje. No njegova je supruga kućanica, pa je on vikendom zadužen u potpunosti za kći. U tom razdoblju neke ga stvari, kažu, izluđuju - poput "stalnog povlačenja za ruke i vrištanja. O, čovječe, vrištanja."

"Ona stalno želi grabiti stvari koje ne može imati i gubi razum. Vrištat će dok ne povrati", rekao je. "Izlazak u javnost uvijek je katastrofa. Trudim se dati joj sve od sebe da joj dam druge mogućnosti, ali rijetko uspije. Ova rutina me ubija i mrzim sebe jer se ne mogu nositi s tim kao što se čini da to mogu drugi roditelji."

Mnogi su se u komentarima javili s praktičnim savjetima. Savjetovali su mu da "stvori rutine, ostane aktivan, postavi granice, ponudi distrakcije i sjeti se brige o sebi."

"Roditeljstvo je kao vrtuljak, ali odlično ti ide", napisao je jedan roditelj. Drugi roditelj je rekao slično: "Osmisli svoje dane tako da svaki dan ima istu rutinu. Djeca napreduju kada znaju što dolazi i što se od njih očekuje."

Pokazali su mu kako bi mogla izgledati njihova rutina: jutarnji izlazak - odlazak u park, knjižnicu ili samo duga šetnja za istraživanje, savjetovali su mu da ponese grickalice, zatim vrijeme za spavanje, užina.

Jedna mama s ADHD-om i autizmom podijelio je koliko se poistovjećuje s tatinom objavom.

"Mučila sam se odgajati svoja dva sina. Također sam se pitala zašto se jednostavno ne mogu nositi s tim kao i svi ostali", napisala je, te rekla tati da razmisli o tome što mu je potrebno da bi funkcionirao, a zatim da te potrebe odredi po prioritetima, unutar razumnih granica.

Vrtić 6 važnih savjeta kako pretvoriti dom u prostor u kojem će senzorno osjetljivo dijete uživati