Kako sam i inače osoba koja gleda miljama unaprijed i stvara dugoročne planove, tako mi se i zadnjih dana često po glavi vrti pitanje uspješnog roditeljstva, odnosno kako ga postići. Kao i u trudnoći, tako sam se i sad oboružala hrpom literature i krenula u stvaranje plana. Pročitala sam tonu članaka sa različitim savjetima, metoda odgoja i učenja, top 10 pogrešaka u odgoju, top 10 kako biti bolja majka i tome slično. I sve to usprkos tomu što moj sin ima tek četiri mjeseca. I našla se pomalo izgubljena u tome svemu.

Na kraju sam se zavukla duboko u svoja razmišljanja, popričala sa svojim suprugom i odlučila da plana nema. Ne želim da me strah od pogreške u odgoju koči u uživanju. Želim u svome domu stvoriti toplo obiteljsko okruženje i pružiti svome djetetu pažnju i brižnost te ga kada za to dođe vrijeme pokušati usmjeriti onako kako smatram da je ispravno. To je cilj prema kojem želim ići, to mi je misao vodilja.

Odrasla sam u obitelji u kojoj je zajedničko vrijeme uvijek bilo lijepo iskorišteno uz puno razgovora. Premda mi je nekad smetalo što svi sve u kući znaju, sada vidim da su moji roditelji tu odigrali super ulogu. Na taj način su nas neraskidivo povezali i naučili da je obitelj ta u kojoj ćeš uvijek pronaći utjehu, mir, rame za plakanje, pomoć u važnim životnim odlukama i, što je najvažnije, da se tu može pronaći puno lijepih trenutaka punih smijeha. Vjerojatno ću neke stvari prepisati od svojih roditelja jer želim svome djetetu osjećaj koji ja imam prema svojim roditeljima i sestrama.

Najvažnije je biti prisutan

Kada malo dalje razmislim, smatram da uloga roditelja prije svega ovisi o tome kako ćemo se postaviti prema sebi samima i prema svome partneru. Treba poraditi na sebi jer dijete prvo uči od nas. Želim mu pružiti dobar primjer kako bih ga lakše usmjeravala i pokazala što se smije, a što ne i što je ispravno, a što nije. Već sada sam veliki obožavatelj svoga djeteta i smatram da je bitno da tako i ostane. Isto tako mislim da je bitan odnos u braku. Ako je odnos među partnerima hladan i neprijateljski pa su prigovaranje, omalovažavanje, svađa, kritiziranje i ucjenjivanje dio svakodnevice, teško da će dijete naučiti što je ljubav, prijateljstvo, partnerstvo i tolerancija.

Mislim da je najvažnije u roditeljstvu biti prisutan. To znači sudjelovati u svemu što dijete prolazi, ponekad sa strane osluškivati njegove želje i potrebe, reagirati kada je potrebno, a ostati u sjeni kada nije. Pokazati mu ljubav, provoditi što je više vremena zajedno, poboljšati komunikaciju, zadobiti poštovanje, kritizirati ponašanje koje nije ispravno, priznati svoju pogrešku i naučiti zahvalnosti - sve su to misije koje me tek čekaju.

Recept za savršeno roditeljstvo ne postoji. Svaki roditelj će postupati onako kako smatra da je ispravno za dobrobit svoga djeteta. To je posao koji nam je povjeren i na nama je da ga radimo onako kako najbolje znamo. Na nama je da s vremenom poboljšavamo svoje roditeljske vještine i ispravimo neizbježne pogreške. Ali je i to posao pun izazova, uzbuđenja koja donosi svaki novi dan i što je najvažnije uživanja.