Nisam nikad bila obožavateljica novogodišnjih odluka, niti sam iste ikad prakticirala. Ne, ne mislim da 1.1. na kalendaru znači neku čarobnu prekretnicu nakon koje ćemo bolje, jače i pametnije naprijed. Pogotovo nikad nisam bila fan pretjerano ambicioznih životnih planova koji startaju nakon nove godine a obično se sastoje od smanjenja broja centimetara u struku, povećanja fizičkih aktivnosti i sličnih trivijalnosti koje su kao, rekao je netko i nekad, bitne stavke za životnu sreću i zadovoljstvo. Bilo bi jako zgodno i jednostavno kad bi sreća ležala u broju centimetara oko struka...

Ali ipak sam sama sebi, potiho i bez pretjerane pompe, poželjela nešto za ovu godinu. Ne znam je li provedba magično startala s odbrojavanjem do ponoći i popratnim vatrometima, ili će se tek dogoditi (nadam se), ali sebi u 2022. godini želim da smanjim očekivanja od same sebe. Isto od srca želim i svim drugim mamama, znanima i neznanima. Jer u ovih desetak mjeseci majčinskog staža, kao najizazovnija stavka mi se pokazalo upravo to – zadovoljavanje očekivanja koje sama pred sebe stavljam. A moram priznati da vidim kako isti problem imaju i neke druge novopečene mame oko mene.

Da, s dolaskom djeteta se život promijeni za 180 stupnjeva od čega je njih 90%, ako mene pitaš, promjena na najbolji mogući način. Međutim ovih preostalih 10% je malčice problematično. Trenutak kada u život uđe dijete je ujedno i prvi trenutak od mnogih (da ne kažem „bezbrojnih“) u kojima ne stižemo sve ono što same sebi zacrtamo. Naviknute na razna moranja, planove, tablice, obaveze i rasporede u kojima smo same sebi diktirale tempo, teško je prihvatiti činjenicu da ima dana kada su nam stvari potpuno van kontrole i kad će lista onoga što smo si u glavi za taj dan zacrtale ostati s više neispunjenih stavki, nego onih pored kojih ćemo staviti kvačicu. Da, bit će dana kada ćemo magično stići sve planirano, što je dijete starije, a mi uhodanije, to će biti više takvih dana, ali će zasigurno biti i hrpa onih kada jednostavno ne stižemo ništa. I to je ok! Jer majčinstvo je život koji ne ostavlja puno prostora za razna „moranja“. U biti jedino što moramo je prihvatiti da ne moramo ništa. Neke dane doslovno jedino što moramo je preživjeti.

Hrpe veša koje čekaju pranje ili peglanje, suđe koje je zatrpalo kuhinju, igračke koje pronalazimo na svim zamislivim i nezamislivim mjestima ili prašina koja već danima, ako ne i tjednima, čeka na sanaciju nije nešto što bi trebalo iti jednu mamu frustrirati. Propali dogovori, odgođeni planovi, propuštena druženja, nisu nešto nad čime bismo trebale očajavati. Otkazani termini kod frizera, pedikera, preskočena putovanja zbog bolesti djeteta, ne smiju biti razlog za tugu i okidač za osjećaj nemoći.

Malo je toga u životu zaista u našoj moći, jednom kad dođe dijete još manje, na nama je da prihvatimo činjenicu da je to skroz ok. Ja sam sama po prirodi poprilični control freak. Pojam izlaska iz stana bez da je stan ostavljen u kolikom tolikom redu, ili koncept odlaska na spavanje navečer a da sve nije na svom mjestu i obavljeno, za mene su prije bila nepoznanica. Moj frižider je poznat po kalendarima i rasporedima koji su mu visili na vratima, a u opticaju sam istovremeno imala barem dva rokovnika koji su mi pomagali držati stvari pod kontrolom. U dan od 24 sata bih znala bez problema nagurati obaveza i planova koje normalna osoba ne bi u 48 sati stigla obaviti... Meni takvoj se bilo ekstremno teško nakon poroda naviknuti na novonastalu situaciju, a najveća količina frustracije i nezadovoljstva su proizlazile baš iz toga što u danu ne bih stigla sve ono što sam smatrala da moram.

„Ne moraš ti ništa!“ – rekla sam u jednom trenutku samoj sebi. Ništa osim održati na životu sebe i to dijete koje je ovisno o meni.

Još se uvijek učim funkcionirati na taj način, još uvijek pokušavam smanjiti očekivanja od same sebe, još uvijek povremeno podsjećam sebe (a i svoje prijateljice mame) da i kad su nam dani u totalnom neredu i dalje je sve u savršenom redu. U pitanju je proces koji traje, ne nešto što dođe preko noći, pa nemojmo ni na tom polju pred sebe stavljati prevelik zalogaj. Polako, dan po dan, datum po datum, radimo na prihvaćanju novih postavki naših života... Da, života koji na dane znaju biti stvarno kaotični, života punih trenutaka u kojima osjećamo kako ne vladamo situacijom, života koji su u određenim trenucima doslovno samo preživljavanje, života u kojima ponekad ne stižemo ama baš ništa, ali na kraju dana prodišimo i podsjetimo se u čemu leži stvarna sreća i zadovoljstvo. U tom smotuljku koji zadovoljno spava negdje pored ili oko nas. I nema te ispunjene „to do“ liste ili tog urednog stana i života koji bi takvu sreću ikada mogli nadmašiti.

Poopeys pelene novi su PEPCO hit proizvod, a pronaći ih možete u tri veličine. Pelene uspješno odgovaraju na sve zahtjeve mama: omogućavaju mališanima maksimalnu slobodu pokreta uz najvišu razinu udobnosti i higijene. Tu je i posebna upijajuća jezgra koja omogućava automatsko upijanje vlage, a prozračni, mekani materijal osigurava prolaz zraka i omogućava koži da diše bez izazivanja iritacija. Sve to prati i zaigran dizajn te uobičajeno povoljna cijena! Saznajte više na www.pepco.hr