Križam dane na kalendaru i sve je više "iksića"... čini mi se kao da su se nekako ubrzali nakon što je prošlo prvo tromjesečje. Malo bržim korakom, s mojoj bebicom u trbuhu hodam prema danu D. Trenutno sam u onom, kako su mi govorili, najljepšem periodu trudnoće. I stvarno je. U meni je pravo proljeće, procvjetala sam, sve je ružičasto, svakodnevnim brigama samo okrenem leđa i nastavim dan s najvećim osmijehom. 

Prije nekoliko dana sam bila na redovitom pregledu kod liječnika - i ovaj put me razveselio, rekao je kako je s bebom sve u redu, jako dobro napreduje i da je čak malo veća za tjedan u kojem sam trenutno. Sve mi je to razvuklo osmijeh na licu. Jedva sam čekala vikend kada ću se lijepo naspavati i dan početi zajedno sa svojim suprugom. Zbog tempa života nažalost samo nam vikendi ostaju za zajednička uživanja. No unatoč željama, rano sam se probudila pa sam odlučila suprugu pripremiti doručak. Iz hladnjaka sam izvadila sve što mi je došlo pod ruku: maslac, pekmez, salama, sir, rajčica... i naravno skuhala sam nezaobilaznu kavu. Do nedavno mi je tako nedostajala topla šalica u ruci, ali zahvaljujući poklonu koji sam dobila od Marine to sve promijenilo tako da iz dana u dan pijem omiljenu Bianku.

I dok smo uživali u doručku suprug me samo promatrao kako s guštom pijem taj meni čarobni napitak i nije mogao odoljeti pa mi je ukrao srk. "Ooo pa ovo je skroz ok.. što to piješ?". Ne mogu vjerovati da me to pita, već sam mu nekoliko puta pričala o Bianki. Sad znam kako me sluša. Ali nema veze, opet mu sve ispričam. Pijem kavu koja nije kava. A dok je pijem imam osjećaj da činim dobro svojem tijelu.

Nakon što sam mu sve lijepo ispričala (čini mi se da je ovaj put doista slušao) vidjela sam u njegovim očima znatiželju, ali i pomalo skepse. Pao je dogovor. Popodne mu neću skuhati kavu, nego ćemo zajedno popiti Bianku. Baš me zanima hoće li vrtjeti programe po televiziji ili će ranije i ljepše zaspati.