"Je li Iskra danas kakala? - Ma je, konačno, napunila je pelenu do vrha, nekaj zeleno-smeđe. - Nora je sad počela tri puta na dan. A najgore mi je kad se isprazni u tri u noći pa se, naravno, razbudi. Neki se dan se tak 'posrala' da je sve izašlo van i morali smo ju kupati. - Ma dobro, bitno je da probava radi", konverzacija je kojom započinje Ivonina i moja kava. 

U idealnim uvjetima, Iskra, koja sad ima deset mjeseci i Nora sa šest i pol, spavaju u kolicima. No takvi su uvjeti česti kao i snijeg u proljeće pa uglavnom stojimo i lagano poskakujemo s paketićima u jednoj ruci, dok s drugom srkćemo kavicu. Ako sjednemo za stol na kojem je mlijeko u prahu, dude, kašice, podbradci, zvečke, mobiteli i tome slično, sve od navedenog završava ili na podu ili u ustima naše dječice. 

Druga tema je obično spavanje, iako o tome u rano jutro oko šest sati već obavijestimo jedna drugu preko WhatsApp-a. U grupi su i Vesna i Viktor (tri mjeseca) koji nam se također znaju pridružiti u pokušajima ispijanja kave. 

Naše curice, a ni Viktor, nisu spavači, pa na kave uglavnom dolazimo s podočnjacima do poda, no do onda već zaboravimo na neprospavanu noć i gugućemo našim suncima. Moja mala mišica pišica, slatkišica mamina, zum, zum, zum, bu, bu, či hu uuuu. Kako sad Iskra već ponavlja 'Va va va' i prdenje usnicama, to nam je postala omiljena konverzacija. 

"Viktora zamotam u gaze i deke i on tako zaspi, jer misli da ga čuvam", objašnjava nam Vesna, a mi je u čudu gledamo, jer njih dvije nisu nikad, ali nikad, zaspale same. Na kratko nam se u vrijeme gableca pridružuje moj mužek pa onda rotiramo djecu iz ruke u ruku da si bar jedna malo otpuhne. 

"Joj, Nora mi uopće neće jesti špinat ni povrće, eventualno mrkvu. Iskra obožava kekse i kruh, ma bude ih sigurno prošla ta faza. A rezanje noktiju, katastrofa, a rastu ko trava", nastavlja se naš razgovor.

O čemu smo pričale prije nego smo postale mame?

Prebacujemo se na oblekicu. "Evo stigla je Nori haljinica za svatove, pokazuje mi sliku. A jojjjj, preprepremedena je. Moram joj kupiti kratke bodiće, al nisam našla idealne. Di si ti kupila šeširić", slijedi dalje.

U to vrijeme Iskra stoji na stolici i pokušava dohvatiti sve sa stola, skače i smije se prolaznicima. Nora pak jako dobro kuži razliku kad mama s njom stoji ili sjedi pa Ivona uglavnom stoji kraj nas i prepričava noć.

Ako nam se netko pridruži u kafenisanju, pokušavamo se prebaciti na neke druge teme, no ubrzo dolazimo do zapreka. O izlascima ne možemo, ne izlazimo, o seksu također, za to baš nemamo vremena, TV nemamo baš kad gledati, da ne pričam o čitanju knjiga, a još nismo u godinama da razglabamo kaj smo kuhale i koliko smo ispeglale, a i to su jedine aktivnosti kojima se stignemo baviti u 'slobodno vrijeme'. 

Dobro, dotakli smo se i Kate Middleton i njenog zbigecanog izlaska iz rodilišta. Pa normalno da žena tako izgleda kad ima deset šminkera i frizera. Nego, i ja bih deset sati nakon poroda išla doma, a ne se još pet dana mučila u rodilištu. Još da me dođu srediti, izmasirati i namirisati, pa di ćeš bolje. To bi trebalo uvesti kao pravilo, a ne izuzetak, pa da sve žene iz rodilišta izlaze preporođene. 

No evo, bili smo na vikend moru s Norinim roditeljima (još se nisam privikla da smo sad ustvari starci) pa ćemo sad konačno imati o čemu pričati. I onda razgovor teče ovako:

"I kako je bilo na moru? - Predobro, klinke su bile presretne, a vrijeme je bilo savršeno da zaspu u kolicima. Bile su i na plaži i umočile ručice u more. - Ste dugo putovali? - Ma put je bio super, njih dvije su većinu vremena spavale". 

O čemu smo mi uopće pričale prije nego smo postale mame?