Konačno možemo biti prava obitelj. Zajedno. Svi na okupu. Tata, mama i naše bebe. Sjećam se da sam rekla mužu da ga nakon što sam rodila volim još i više. Kako i ne bih? Pa podario mi je ono što je najvrjednije u životu. Dao je mom životu smisao.

Gledam ih usnule na toj dekici sa dudom koja im je skoro veća od glavice. Divni su, zaista jesu. Tako bi ih stisnula svom snagom i nikad ih ne bih pustila. Moje ljubavi, moje sreće najveće...

Prva noć bila je grozna. Jedan se probudio i papao, za deset minuta drugi i tako cijelu noć. Uz sve to, imala sam papirić i olovku na noćnom ormariću i pisala kad je koji jeo, u koliko sati i iz koje dojke. Nakon 25. buđenja bila sam izgubljena. Nisam znala ni koga držim u rukama, ni je li on jeo ni koliko.

Ujutro smo bili kao zombiji. Neispavani, nikakvi. Uz to bilo nam je vruće jer smo grijanje "nafrljili" valjda na 25. Bila je zima i mislili smo da je dečkima zima.

Plakala sam cijeli dan

Stigla je patronažna i pogledom rekla "vi niste normalni". Prve su nam bebe, nismo znali što treba, a što ne. Rekla nam je da slobodno spustimo temperaturu na neku normalnu. Tražila me dekice. Imala sam dvije pamučne, prugaste, prekrasne. Zamotala ih je u dekice i rekla kako će im tako biti dovoljno toplo, a i bit će mirniji jer će imati taj osjećaj sigurnosti i udobnosti. Stvarno je i bilo tako.

Patronažna je otišla, a za njom su krenule i moje suze. Taj dan sam cijeli dan plakala. Plakala sam jer sam mislila da ja to ne mogu. Plakala sam jer sam mislila da nikad neću moći jednaku pažnju posvetiti obojici. Plakala sam jer sam bila izgubljena. Plakala sam jer sam MAJKA. Plakanje nije loše. 

Plakanje nakon poroda je sasvim normalno. Tijelo je preživjelo takvu naglu fizičku promjenu, a da ne govorim o onoj psihičkoj i emotivnoj.

Mame moje drage, kad vam se plače plačite. Bit će vam lakše. Jednom sam pročitala neki tekst u kojem se pričalo o tome kako se mame uvijek pitaju jesu li dovoljno dobre majke i hoće li ikada biti dobre. Odgovor na pitanje je bio - ti već i jesi dobra majka, jer ona koja to nije ni ne razmišlja o tome kakva je. Moraš znati da si ti, upravo ti najbolja majka svome djetetu!

Ponekad sumnjate da ste dobra mama? Na pravom ste putu

Uspjela sam ostvariti tempo hranjenja

Mene je kroz cijelu trudnoću mučilo kako ću ja primiti obojicu kada će plakati u isto vrijeme. Zanimljivo je kako stekneš neke sposobnosti za koje si mislila da su nemoguće. Dečke sam primala i držala skupa bez ikakvog problema. Smirila sam se i rekla sama sebi - možeš ti to! Nisi dobila blizance bez razloga. Dani su ti jer netko gore zna za što si sposobna i zna da možeš preuzet brigu o dva mala anđela u isto vrijeme.

Uspjela sam ostvariti neki tempo hranjenja. Nahranila sam jednog nakon čega je on zaspao iste sekunde, a zatim sam nahranila i drugog. Također je zaspao. Taj tempo se održao dosta dugo. Po noći je to izgledalo ovako: prvi se probudio i za nekih 20-30 minuta i drugi. U tih dvadesetak minuta nahranila sam jednog i bila spremna za drugog.

Naravno, bilo je situacija kada su se u isto vrijeme probudili, a onda je muž nosio drugu bebu i pjevao mu. Za vrijeme trudnoće često sam im puštala pjesmu 'Somewhere Over The Rainbow', i čak i nakon poroda ih je znala smiriti. Morate priznati da je pjesma zaista opuštajuća i divna.

Uživajte u ovom danu i mazite se sa svojom dječicom :* Vaša TwinMom