U mlađim danima, u osnovnoj i srednjoj školi, čak i većinu fakultetskih dana nisam imala prevelikih problema sa viškom kilograma iako, kao i sve tinejdžerke nisam bila zadovoljna svojim izgledom. No, to su bili vrlo intenzivne godine mog života prepune aktivnosti, izlazaka i noći provedenih na plesnom podiju. Uz to sam se još bavila i plesom rekreativno, čak i boksom jednu godinu, tako da kad sve to zbrojim nije niti čudo da sam izgledala odlično.

Onda su počeli mirniji izlasci, završni ispiti, briga oko nalaženja posla i uvijek nešto što bi me nagnalo da posegnem za papicom. I od tada zapravo počinje moja konstantna borba s kilogramima.

Isprobala sam razne dijete i zapravo ona koja mi je najbolje legla je UN-dijeta ili ne-dijeta i zapravo pozdravljam ime jer je jedina u kojoj mogu jesti kolače, piti mlijeko, jesti kruh. To su moji poroci, a ako moram od svega izabrati jedno, moja definitivna i ultimativna droga je kruh i peciva. Mogla bih se odreći kolača i čokoladica i bombona, samo neka mi je kruha.

Bila sam dva puta na UN-dijeti i svaki puta izgubila preko 20 kilograma u tri mjeseca, no prije nego bih krenula na tu dijetu, baš zato što traje toliko dugo (90 dana) morala bih biti psihički spremna jer ipak svaki 4. dan dolazi voćni dan, a svaki 30. vodeni dan.

Nakon trudnoće sam izgubila u tri mjeseca 13 kilograma, naspram 10 kilograma koje sam dobila u trudnoći i bila presretna. Nisam bila na dijeti, što potvrđuje da dojenje stvarno ima utjecaja na gubitak viška kilograma nakon poroda, ako ni zbog čega drugog, žene majke, zbog toga preporučujem dojenje.

Ponovno gomilanje kilograma

No šest mjeseci nakon poroda kilogrami su se počeli ponovno gomilati. Naravno, ne mogu reći da nisam ja kriva za to, no stvarno su se gomilali brzinom svjetlosti. Prije povratka na posao krenula sam na sistematski pregled, i tamo sam dobila dijagnozu – hipotireoza – ukratko problem sa štitnjačom koji kao posljedicu ima debljanje. Odlično, samo mi još to treba, kao da mi se kilogrami ne lijepe čim pogledam hranu. Na pregledu specijalista za bolesti štitnjače naravno da mi je savjetovano da izgubim nešto kilograma. I ja sam tada, treći puta u mom životu dijeta krenula na UN-dijetu. I prvih mjesec dana je bilo odlično, izgubila sam šest kilograma, u idućih tjedan i pol još dva i onda STOP.

Idući mjesec dana sam još izdržala i onda sam vidjela da nema smisla jer znam kako inače funkcionira ta dijeta i ovog puta, najvjerojatnije zahvaljujući mojoj doživotnoj suputnici – hipotireozi uz dodatnu prtljagu Hashimoto – autoimunu bolest koja stvara antitijela protiv mojih zdravih stanica, nije imalo smisla nastaviti.

Sada sam već jako nezadovoljna, a ne znam s čime bih bila više nezadovoljna, da se do kraja života odričem svih ugljikohidrata, šećera, masti i na kraju više ne znam što da jedem, ili da ostanem na kilaži na kojoj sam sada.

'Želim opljačkati pekarnicu'

Krenula sam ovaj tjedan „ravno u glavu“ i odlučila pokušati dijetu bez ugljikohidrata. Jede se meso, riba, povrće (osim grahorica) i TOČKA. Nema voća, nema mlijeka, mliječnih proizvoda, krumpira, riže, žitarica. Prošao je prvi dan, ja za doručak pojedem par komadića šunke jer ništa drugo što imam u kući nije na popisu dopuštenog. Prođe dan, ok, nisam gladna, ručala sam meso, večerala isto, kriza je, ali izdržala sam.

Drugi dan pojedem jaja za doručak i razmišljam već kako nemam nikakve opcije za doručak. Meso mi baš nije za doručak, a salata isto, i kako ću, ako nastavim svaki dan za doručak jesti jaja imati kolesterol do neba. Dolazi večer i ja ozbiljno razmišljam o komadiću kruha, pa želja naraste na mliječnu kiflu, pa na bio kiflice, mmmmm. Navečer govorim mužu kako bi se moglo dogoditi prvi puta u povijesti svijeta, da netko (čitaj: JA) opljačka pekarnicu, a da ne odnese niti lipe novaca, samo sva prefina peciva, lisnata i ostale krasote. I opet sam na početku.

Ovaj članak nema zaključak jer ga nemam niti ja. Dajem svakome od vas koji ćete me čitati da zaključak donesete sami i možda pomognete meni i svim mamama s istim problemom.