"Kada sam saznala da sam trudna bila sam presretna, ali i toliko uplašena jer sam imala jednu neuspjelu trudnoću. Na svaki pregled sam odlazila s velikim strahom i u glavi sam samo čula rečenicu koju sam čula u prvoj trudnoći: 'Marija, nažalost ovo nije dobra i uredna trudnoća'. Ali kako su tjedni odmicali, muž i ostatak naše obitelji počeli su se pomalo opuštati, a ja sam postajala sve sretnija i smirenija", rekla je Marija Klišmanić Skenderović, koja je sada u 30. tjednu trudnoće.

21-godišnja trudnica iz Kaštel Štafilića jedna je od najaktivnijih korisnica na društvenoj mreži Klokanice, na kojoj se druži s drugim trudnicama i mamama.

"Podrška mama na Klokanici mi puno znači. Pomogle su mi prebroditi teško razdoblje gubitka trudnoće. Nakon neuspjele trudnoće trebala mi je podrška osobe koje ne znam. Tako sam slučajno naletjela na Klokanicu. Pročitala sam iskustva puno žena sa sličnom situacijom i odlučila sam i ja podijeliti svoju priču i tako sam se odlučila registrirati. Pozitivna iskustva su me dosta ohrabrila kod komplikacija u trudnoći. Trenutno najviše pričam o tome što nam treba za bebu, s obzirom da je dolazak bebe sve bliže", kaže Marija koja je prvu bebu izgubila u 9. tjednu trudnoće. 

Hematom u drugoj trudnoći

"Na redovnom pregledu ustanovljeno je da se beba prestala razvijati. Imala sam kiretažu. Svi doktori su samo ponavljali da je bolje da je ovako završilo nego da sam rodila bolesnu bebu, ali mi to i nije bila neka utjeha. Nakon četiri mjeseca smo počeli raditi na bebi iako nam je doktor savjetovao da možemo odmah nakon prvog ciklusa, ali ja nisam psihički bila spremna. Kad smo počeli raditi na bebi iznenadila sam se šta sam odmah ostala trudna, jer nam je za prvu trudnoću trebalo tri mjeseca", priča.

Mlada trudnica na početku ove trudnoće imala je krvarenje u 13. tjednu trudnoće.

"Odjednom sam počela baš jako krvariti. Mislila sam na ono najgore. Na sreću bebica je bila super, ali sam imala hematom koji je bio iznad bebe. Morala sam strogo mirovati dva mjeseca i hematom se na sreću povukao", priča.

"Zbog hematoma i strogog mirovanja nisam mogla ništa raditi, a kasnije su počele i kontrakcije pa i dalje moram mirovati, ali ne toliko strogo. Primijetila sam da se jako brzo umorim. U kućanskim poslovima mi pomažu mama i muž. Trudim se šetati koliko mogu, žao mi je što zbog svih komplikacija nisam mogla upisati neki program vježbanja za trudnice", kaže trudnica koja se prošli vikend udala. 

Muž je priželjkivao kćer

Marija je po struci komercijalistica, trenutno nezaposlena, a tijekom trudnoće najviše uživa u bebinim pokretima.

"Osjetila sam ih u 17. tjednu trudnoće, a već u 19. tjednu i muž je mogao osjetiti pokrete bebe i to nas je zaista opustilo i smirilo od svih strahova. Ništa me ne može toliko razveseliti kao bebini udarci, zbog njih sam i počela uživati u trudnoći. Sada su ti udarci postali dosta jaki pa muž i ja uživamo navečer gledati kako mi trbuh poskakuje. To mi je nešto prekrasno. Mazimo trbuh, pričamo s bebom, a ona nam vraća udarcima. To nas je zaista zbližilo", kaže trudnica i priznaje da je oduvijek imala želju imati sina, dok je muž Robert priželjkivao kćer.

"Dok još nismo saznali spol ja sam sebe i sve oko sebe uvjerila da ja nosim dečkića. U 18. tjednu smo išli na pregled i moja ginekologica dozvolila je da uđe i moj muž. Nakon što smo vidjeli bebu i najvažnije čuli da je sve u redu pitala sam za spol. Nikad neću zaboraviti kad je rekla da je curica, tu sreću na licu moga muža. Danima nisam mogla vjerovat da je curica jer sam bila uvjerena da je dječak. U 22. tjednu smo išli na 4D ultrazvuk gdje nam je također potvrđeno da je curica. Kada nam je upalio ultrazvuk i približio to malo lice, male rukice, stopala... Ma odmah sam znala da je to moja mala princeza. Sad ne mogu ni zamisliti da je dječak. Ona je moja najveća ljubav, a tatina princeza koju je toliko priželjkivao", priča.

Buduća mama već razmišlja o porodu. "Često muž i ja pričamo o tome jer je on još na početku trudnoće iskazao interes da bude na porodu. Ne zamišljam porod kao nešto bolno jer ne znam kako je i koliko bolno, za sad samo razmišljam kako je rađaona mjesto upoznavanja s bebom", priznaje i dodaje da ju je trudnoća dosta promijenila kao osobu.

"Prije trudnoće sam mislila da su najbitnije stvari upravo one o kojima sada niti ne razmišljam. Gledam drugačije na život nego moje prijateljice. Meni je sada najvažnije da mi se beba rodi živa i zdrava", zaključuje.

Pridružite se i vi roditeljima na društvenoj mreži Klokanici!