Moje dvije curice u borbi za maminu naklonost i pažnju
S velikim zanimanjem promatram svoje dvije curice iz dana u dan. Ništa mi draže nema nego kada dođem s posla ili uzmem pauzu od kućanskih poslova, a obje mi hoće u naručje. Meni je to dovoljan znak kakav sam roditelj: kad mi moje djevojčice jedva čekaju doći u naručje, poigrati se ili pomaziti sa mnom. Ili kad me mlađa ispruženih ruku zvukovima doziva iz krevetića da je uzmem, a starija umiljatim glasom zove da dođem odmoriti kod nje ili se s njom poigrati. Ponekad kad dođem među njih imam osjećaj da se natječu koja će se na meni nasloniti bliže srcu, ili na koju ću od njih nasloniti glavu kad mi se tako približe.
Često ih po dolasku s posla ili nakon obavljenog kućanskog posla zateknem u igri. Tada, kada dođem među njih i napravim svojevrsnu prepreku sjedajući između, posebno se obraduju. Krene tada vrištanje, smijeh, bježanje… Približavaju se jedna drugoj i udaljuju, dohvaćaju se… sve kroz smijeh i radost. I svaka prati što će ona druga sljedeće učiniti. Oči im zaiskre, a osmijesi igraju na usnama. Obuzme me tada neki poseban osjećaj.
Može li se izbjeći bratska ljubomora zbog rođenja bebe?
Ljubomorne suparnice u borbi za majčinsku naklonost i pažnju
Onda odjednom, kao da je netko okrenuo prekidač, počnu mrzovoljno gurati jedna drugu, vrištati jedna na drugu kad misle da je ona druga preblizu meni ili blokira put do mene…
Zanimljivo je promatrati tu njihovu predstavu svakog dana, uvijek nekako u istom ritmu i slijedu izmjenjivanja. Kako sestre, od zagrljaja i pusica odjednom postaju ljute, ljubomorne suparnice u borbi za majčinsku naklonost i pažnju. Obično mlađa pobijedi, naravno, jer još uvijek ovisi o meni i ta borba sa sestrom obično je zato što hoće dojiti, a preko sestre ne može. A sestra se onda tužnog lica skloni, obavezno pitajući hoću li se, nakon što završim s mlađom, moći maziti i igrati s njom. Nakon potvrdnog odgovora pogleda me krupnim očima i raširi usne u osmijeh… najljepši dar koji mogu dobiti.
Znanost dokazala da majke i kćeri imaju najčvršću vezu
Zagrli me čvrsto, utisne mi poljubac u obraz i strpljivo pričeka svojih pet minuta. A onda sva sretna smišlja igre i poteze.
Svakim danom mi je sve jasnije koliko sam sretna. Sretna što imam njih dvije. Što su zdrave. Poslušne. Što imam ove dragocjene trenutke s njima. Svjesna sam da će biti drugačije kad odrastu. Zato pokušavam uživati sada. Dok odrastaju i dok im je neka vrsta prestiža biti u mom naručju.