Kada stignemo kući s djetešcem normalno nam je da će svoju prvu godinu, manje-više, spavati u krevetiću s roditeljima u sobi. To je, ako ništa drugo, praktično za rodilju jer konstantno buđenje i manevriranje s hranjenjem po noći treba olakšati maksimalno.

Kako odlučiti da je vrijeme da dijete dobije svoju sobu?

Mi smo odlučili nakon što mi je više bilo dosta konstantnog spoticanja o milijune igračaka po podu dnevne sobe i kada nam jedna komodica za odjeću više nije bila dovoljna jer odjeća više nije veličine dlana. Naša djevojčica ima 16 mjeseci i odlučili smo da je vrijeme da ima svoj kutak. Zasad soba služi više za pokazivanje našim prijateljima kako smo se potrudili urediti pravi mali raj za našu princezu, ali ja sam zadovoljna jer konačno mogu svoj ormar posložiti i preglednije rasporediti jer je, naravno, i taj prostor počela preuzimati mala gospodična. Odlučili smo da nećemo još forsirati spavanje u njenoj sobi već za je za početak koristiti kao sobu za igru. Kada se malo udomaći, pokušat ćemo prvo s popodnevnim odmorom pa ako, odnosno kada, to postane rutina polako uvoditi i večernje spavanje.

Nikad nismo sigurni da li je pravo vrijeme za taj korak, no isto kao što su sva djeca različita i u osobnosti i razvoju, tako i za ovo ne postoji idealna dob univerzalna za sve. Mislim da svaki roditelj osjeti kada je dijete spremno za taj maleni, a važni korak u samostalnost. Naravno da bitnu ulogu igra i činjenica da li i koliko sigurno dijete hoda i, što je još bitnije, može li sigurno sići s kreveta (ukoliko se ne preseli i krevetić ili popularno zvan kinderbet). U našem slučaju nećemo seliti krevetić već ćemo odmah prijeći na veliki "odrasli“ krevet.

Što se uređenja sobe tiče, većina nas se vodi prema klišej bojama – ružičasta za djevojčice, a plava za dječake. Krenula sam u istraživanje na internetu i naišla na zanimljivu tezu da šarena soba potiče dječju maštu i kreativnost te dugoročno "trenira“ mozak i omogućava kvalitetniji razvoj inteligencije. S tim u skladu, zašto ne bismo malo odstupili od "običnosti“ i poigrali se s bojama. Ljubičasta i zelena, ružičasta i žuta, plava i crvena ili pet različitih boja. Zašto ne? To je dječja soba, oaza s tisuću zanimljivih stvarčica i s tisućama različitih primjena jer djeca se zabave sa stvarima koje nama ne bi nikada pale na pamet kao mogući predmet igre i način upotrebe.

Zanimljivo je kako, dok čitaš i istražuješ jednu stvar, uvijek možeš naići na nešto neočekivano te saznati kako pomoći svome djetetu da se još kvalitetnije razvija i gradi osobnost i sposobnosti.