Dječja pitanja o seksualnosti ponekad su iznenađujuće spontana pa se i moderni roditelji dobro oznoje tražeći odgovore. Psihologinja Elisabeth Raffauf u svojoj knjizi 'Što je ljubav? - Spolni odgoj u obitelji' u izdanju Naklade Slap, roditelje potiče na jednostavne i jasne odgovore i objašnjava na kojem razvojnom stupnju djeca pokazuju interteres za koje teme.

Autorica također propituje odrasle o njihovu spolnom odgoju pa iz iskustva roditelja izvodi zaključak da je spolni odgoj u obitelji ovisan o iskustvima koja su roditelji prošli u svom razvoju. Razmišljanje o vlastitim iskustvima pomaže roditeljima da se svjesnije ophode sa željama, potrebama i osjećajem srama svoje djece (i svojim vlastitima). Ova je knjiga dobar savjetnik roditeljima i svima koji se zanimaju za svoj osobni rast u doživljaju spolnosti i koji žele pratiti djecu u potrazi za odgovorima na pitanje: "Što je ljubav?"

Iz knjige vam prenosimo dio iz kojeg ćete saznati s kojim biste se sve pitanjima vezanima za spolnost mogli susresti kako vaša djeca rastu te što je najvažnije imati na umu vezano za spolni odgoj u obitelji:

Kamen smutnje: pitanja o ljubavi

Objašnjenje pitanja: “Kako djeca izlaze iz trbuha?” ili - nešto težeg pitanja – “Kako ulaze u trbuh?” nekim roditeljima više i nije najveći kamen spoticanja. I priča o rodi koja donosi djecu ne izvlači se više tako često iz rukava.

Postoje lijepe i šaljive knjige sada već i za djecu u predškolskoj dobi te mnogi precizni i pogodni izrazi, koji mogu poslužiti kao pomagala ili kao čvrsta orijentacija, kako djeci, tako i roditeljima. Stvar postaje težom kad se roditelji suoče s pitanjima svoje djece, koja su “pokupila” u vrtiću ili u školi. Što će, recimo, učiniti kad ih petogodišnjak zaskoči s pitanjem: “Mama, što je onaniranje?”, ili kad osmogodišnjak svog oca postavi pred problem: “Tata, ja gotovo da znam sve, ali što je to zapravo oralni seks?” Jako znatiželjna djeca, da bi proširila svoja znanja, ne prezaju ni pred pitanjima tipa: “Mama, s koliko si muškaraca do sada spavala?”

62-godišnja učiteljica Irene S. daje djeci poduku o spolnosti već 25 godina u osnovnoj školi. Njezino iskustvo o stavu roditelja prema spolnom odgoju: “Tako dugo dok se govori o majčinstvu, u redu. No, poteškoća nastaje kad djeca upitaju: Pa zar i vi TO radite?”

Prije svega, nekoliko riječi da se umirite: da se zacrvenite na spomenuta pitanja i ne bi više bilo posve neumjesno. Onome tko u povodu takvih pitanja barem malo ne zastane, ili ne započne mucati, sasvim će dobro pristajati malo crvenila na licu. Nije riječ o nekoj posebnoj hladnokrvnosti. Upućivati u spolnost ne znači na sva pitanja odgovoriti kao iz topa prema poznatom motu: “Pa mi možemo o svemu razgovarati”. To bi isto tako bila laž kao i priča o rodi koja nosi djecu. Obraćati pozornost na granice tuđeg srama i poštivati svoje vlastite granice nelagode također pripada spolnom odgoju kao i napori oko stvaranja otvorenog ozračja u kojem se djeci dopušta da postavljaju pitanja. U jednom takvom ozračju možete naučiti kako urediti dojmove o spolnosti koje gotovo danomice sa svih strana dobivate i kako uspostaviti vezu između informacija i vašeg osobnog osjećaja prema njima.

Spolni je odgoj zapravo odgoj vlastitog ja

Spolni odgoj podrazumijeva da djeca uče na primjerima, uzorima – a u pravilu ponajbolje na modelu roditelja. Spolni odgoj obuhvaća reakciju na prividno trajna, ali i uznemirujuća opažanja djece poput: “Mama što misliš o gospodinu Statmannu?”, “Zašto ste se tako čudnovato gledali u oči?” Ili pitanje: “Što je ljubav?”

U spolnom odgoju nikada se ne radi samo o našoj djeci nego smo i mi sami u njega uključeni, tvrdi pedagog Helmut Kentler. Jer odgoj u obitelji ima izravne veze s poviješću odgoja roditelja. U nekom ocu, recimo, koji vidi kako se njegov mali sin igra spolovilom dok se ne ukruti, unatoč tome što je u mnogim mudrim knjigama mogao pročitati da je masturbacija neškodljiva, prevladava sjećanje na vlastite osjećaje krivnje kad je i sam kao mladić onanirao, u vrijeme kad je to bilo najstrože zabranjeno.

Stoga Kentler određuje polaznu točku: “Spolni odgoj djece zahtijeva i odgoj samoga odgajatelja.” A to, primjerice, znači suočavanje s vlastitom poviješću spolnog odgoja.” “Kako su zapravo odgajali mene?”, “Što je utjecalo na mene?”, “Čemu su me poučili?” Na temelju vlastitih iskustava roditelji mogu odčitati što je na njih ostavilo dojam i kako su se oni sami iz toga dalje razvijali. Pitanja se nadovezuju jedno na drugo: “Gdje su danas moje granice?”, “Gdje su moje mogućnosti?”, “Što smatram važnim?”, “Koje granice djece vrijedi bezuvjetno respektirati?”

Za spolni odgoj kao i za odgoj djece općenito vrijedi da nema linearne veze prema motu: kad u odgoju načinim “A”, kao posljedica proizlazi “B”. Ali roditelji mogu djeci dati dobru ponudu. Vrlo je velika vjerojatnost da će dijete koje je odgojeno u dobrohotnoj, toploj, slobodnoj, tjelesno zdravoj i ugodnoj atmosferi moći prirodnije živjeti svoju spolnost. Razmišljanja o vlastitom iskustvu mogu roditeljima pomoći da lakše iziđu na kraj sa željama, potrebama i granicama svoje djece. 

Knjigu 'Što je ljubav? - Spolni odgoj u obitelji' možete naručiti u Internet Supershopu Mondo!

Više o seksualnoj inteligenciji pročitajte na Zdravoj Kravi!