Mama se zapitala je li normalno da ne može dočekati da dijete ode spavati navečer
Svaki trenutak s djecom je dragocjen, u to nema sumnje. Pa čak i oni kad nam nije nimalo lako – nekad su to možda najvažniji, najmoćniji, najdragocjeniji trenutci, ma koliko nam teški bili. Svi ti trenutci tako brzo prolaze da jedino što možemo je čuvati dragocjenu uspomenu na njih i uživati u njima kad se događaju. U svakom danu ima cijeli niz takvih trenutaka. Da, kad pogledamo unatrag nekoliko mjeseci, godina, onda to izgleda tako i svjesni smo tog i činjenice da su to dragocjeni trenutci.
No, postoji i ona druga dimenzija. Ona koju doživiš kad si cijeli jedan dan od jutra do večeri bez trenutka pauze sa svojim djetetom. Da, cijeniš svaki taj trenutak (ili točnije – cijenit ćeš jednog dana), lijepo je provoditi vrijeme s djetetom i biti tu za sve što mu zatreba. Ali na kraju dana, treba ti mir. Treba ti buljenje u ekran ili u zid, treba ti san, treba ti vrijeme za tebe, treba ti mir.
Normalno je imati takvih dana, svi ih imamo. Kad odbrojavamo minute do kad će dijete zaspati. No, je li normalno da svaki dan bude takav? To se zapitala jedna mama i odgovor potražila na Redditovom roditeljskom forumu.
„Doslovno ne želim ovaj život i vrijeme sa svojim djetetom dok je još tako mala“, napisala je mama. „Svaku večer jedva čekam da ode u krevet. Problem je u meni, ne u njoj. Ona je nevjerojatna, zabavna i duhovita, dobro spava i jede, i općenito se vrlo dobro ponaša. Ali meni kao roditelju je previše svega, pretjerano sam stimulirana, umorna i svake večeri samo želim da završi dan jer mi je mozak prepun. Osjećam se tako krivom. Je li se još netko ovako osjećao duže vremena (19+ mjeseci...)? Što ste učinili/kako ste se izvukli iz toga?“ pitala je ova očajna mama.
U komentarima su je mnogi uvjeravati da je ovaj osjećaj koji se kod nje svakodnevno javlja zapravo normalan za većinu roditelja dok su djeca bebe ili mala djeca.
„Vrijeme za spavanje je najbolji dio dana. To je dobro poznata činjenica“, glasi komentar koji je najviše puta lajkan. „Nevjerojatno je kako možemo voljeti tako jako, učiniti sve što možemo da zadovoljimo njihove potrebe, ali kad dođe 19 sati... ne želimo više nikada o tome razgovarati. Do sutra.“
"I can't wait for today to be over" every day...
byu/Puppinbake inParenting
„Svaki dan odbrojavaš do spavanja, a zatim buljiš u njih na monitoru i gledaš slike jer ti nedostaju”, glasio je drugi komentar, uz prikladne emojije koji plaču od smijeha. „Djeca su iscrpljujuća.“
„Majčinstvo bi bilo apsolutno savršeno kada bi djeca išla spavati u otprilike 16 sati neposredno prije nego što treba smisliti večeru i oni postanu gremlini“, zaključila je jedna mama.
Ipak, neki su komentatori smatrali i savjetovali mami da bi mogla razgovarati sa svojim liječnikom o postporođajnoj depresiji.
„Potpuno razumijem“, napisala je jedna mama. „Imam PPD već skoro deset mjeseci i svaki dan je borba. Ne želim se osvrtati unatrag i žaliti za ovim danima, ali jednostavno ne mogu uživati ni u čemu. Prezirem ono što sam postala. Nisam mama kakva želim biti.”
„Mislim da ste vi bolja majka od svih koji vole majčinstvo“, napisala je druga mama pokušavajući sagledati stvari iz druge perspektive. „Biti tu i brinuti se za bebu kada imaš PPD i mrziš svoj život najveći je izraz ljubavi kojeg mogu zamisliti. Samo za ustati iz kreveta potrebno je više predanosti i hrabrosti nego što većina ljudi mora imati. Odajte si priznanje.”
Mnogi su primijetili da mama u svakom slučaju pokazuje znakove da joj treba više pomoći i da joj treba nešto više vremena koje će provesti bez djeteta.
„Tako sam se osjećala kad sam rodila treći put. Činilo mi se kao da moram neprestano nekog zabavljati, hraniti, tješiti, mijenjati pelene i tako dalje“, napisala je jedna mama. „Postajala sam sve nervoznija i samo sam odbrojavala minute dok se moj muž ne vrati kući i dok ne stavimo djecu u krevet. A onda je moj suprug primijetio da se nešto promijenilo i da je to vjerojatno zato što nemam dovoljno vremena za sebe, za napuniti baterije. Pa smo poradili na tom.”