U jednom razgovoru sa suprugom, pretačući tako sparene čarape u jednu, a nesparene u drugu kantu za veš (ipak u kući imamo pet pari nogu!)  pokrenula se rasprava oko očekivanja, nezadovoljstava, zadovoljstava i drugih potreba kada se radi o partnerskom odnosu.

Svakom srce za nečim žudi. Nekome za plesanjem, nekome za pjevanjem, slikanjem ili nečim trećim. Toliko je na svijetu različitih gušti, "da bolje me pušti". 

Kao tinejđerica najradije sam se zalijetala u frajere koji su odreda bili nekakve rock'n'roll "zvijezde". Neke na pravom putu do uspjeha, neke samoprozvane, a udala sam se za potpunu suprotnost. Nikada nije svirao, kosu nije uspio pustiti dulje od uha, ne pjeva ni danas, a što je "najgore" - ne planira imati svoj bend! Što mi se dogodilo kada sam ga birala?

O svom životnom partneru i njegovim stremljenjima u mladosti nisam dobila dozvolu detaljnije govoriti pa ću reći samo da bi za mene bilo poželjno da sam manja kreativka, a žešća kućanica.

U izazovima pred koje nas život stavlja nismo na žalost uvijek u stanju biti skoncentrirani na onog drugog na način da se dovoljno potrudimo razumjeti ga. Tada nas naše različitosti, a još više očekivanja da onaj drugi popuni naše praznine lupaju ravno u glavu - jer naš partner nije kamenčić koji nedostaje kada sami sa sobom nismo u redu. Tada nam je kriv onaj drugi - zato što nije rock'n'roll zvijezda, kućanica ili nešto treće.

Nije jednostavno prepoznati tu prazninu koju nosimo u sebi, a koju onda tražimo od drugih da je popune kako bi mi možda bili još samo malo sretniji. 

Nikad neću biti savršena kućanica!

U tom našem razgovoru kada se činilo da sva nesreća proizlazi iz suprugova nezadovoljstva kućanskim aktivnostima njegove zakonite (čitaj: mene), osjetila sam se prosvjetljenom da mu pojasnim što mislim da nam se događa: 

"Zašto ti ne bi bio pijanist? Vrhunski pijanist?! Da ti se divim i uživam u tvom talentu i dostignućima i tako budem sretna? Bi li to, molim te, mogao postati za mene? Zato jer me voliš. Bojim se da i da se svojski potrudiš ne bi uspio zadovoljiti tu moju želju da postaneš netko drugi.

Iz istog razloga je nikada neću moći postati savršena kućanica koja će samo rediti i kuhati. Ja to ne mogu jer to ne volim. Moja strast leži u kreiranju nekih drugih svjetova koji se poprilično razlikuju od onih vezanih za samo održavanje čistoće i reda u kući. I ma koliko se potrudila, nikada ti ne bih bila dovoljno odlična u čišćenju. Jer to nisam ja niti sam ja za to."

Moj se suprug na trenutak ozbiljno zamislio nad temom pijaniste da sam u jednom trenutku pomislila kako ću morati nabaviti nekakav pianino ili bar sintesajzer. Na svu sreću ubrzo se pokazalo da mi se to samo učinilo.

I tako ja i dalje uspješno kradem vrijeme posvećeno kućanskim poslovima za neke druge poslastice koje bogate mene i moj život, dok moj suprug uspješno eskivira tajice, tetovaže i rinčicu u nosu. Ipak, mislim  da se još uvijek volimo. 

Kako god znaš, potrudi se ostati svoj(a).
mama MaTiTe