Nekoliko puta u životu sam se našla u situaciji da mi roditelji koji imaju jedno ili dvoje djece kažu 'Lako je tebi, ti ih imaš četvero'. Uvijek ostanem malo zatečena tom rečenicom i pomislim zar stvarno to mislite. Ali ustvari, imaju pravo. Samo da nadodam, nije nam samo lako, nego i lijepo.

S četvero djece postala sam kraljica multitaskinga

Ne želim vam pisati o tome kako sam dobro organizirana. To nije bit odgoja moje djece. Sve se stigne, ali ja ne prizivam u sjećanja iz djetinjstva dobru organiziranost svoje majke nego zajedničke obiteljske izlete koji su pravo blago za izazivanje nostalgije za djetinjstvom, osjećaj koji uistinu volim.

Svojoj djeci ne želim biti sudac

Jedan dan u našoj kući, koji vam jednom i mogu ispričati, je vrlo živ, ali je propao ako u njega ne utkamo osjećaje. Jako se puno smijemo. Nekad se dragi i ja smijemo njima, nekad se smijemo nekoj izjavi ili gesti svi zajedno. Jučer se Ivan koji ima 4 i pol godine igrao dječjim sintesajzerom. Mislim da većina vas zna kako to nije ugodan zvuk. Sintesajzeri jednostavno ne sjedaju na uho.

Ali nezamjenjiv je osjećaj zadovoljstva cijele obitelji kad je došao ispred sviju, svirao na jednom tonu i u istom tonu pjevao 'mi, mi, mi, mi' uz izvanserijsko oduševljenje i rečenicu 'slušajte, zvučim isto kao klavir'. Ma nisam mu htjela rušiti iluziju o tome kako svira klavir, ali je nezaboravan osjećaj, kako njemu tako i nama ostalima. Nije samo sreća na repertoaru.

Pokažite djetetu svoju sreću, ali i ljutnju i tugu

Kod nas se djeca i jako ljute. To je osjećaj koji dopuštamo. Možete li zamisliti koliko ljutnje može biti već pri buđenju. Nitko se ne voli buditi budilicom, ali moram priznati da to cure bolje podnose. Ljute se djeca i jedno na drugo. To nam nikad nije bio problem jer sam davno odlučila da svojoj djeci neću biti sudac. Zabranjujemo im da se svađaju i vrijeđaju, da ne govorim o tučnjavi. U svađi nitko ne pobjeđuje. Uglavnom, to već znaju pa su razvili u svojoj maloj duši već velike karaktere.

Međusobna ljubav daje nam snagu

I svatko se na svoj način nosi s nelagodom koju izazove onaj drugi. Netko češće popušta, netko ima ljubazniji pristup već na početku, a netko mudro i strpljivo nakon nekog vremena vodu navede na svoj mlin. Eto, naš dan uglavnom sretno završi, bez ozljeda, svi budu siti, odu na svoje izvanškolske aktivnosti.

Ali naša sreća kad djecu stavimo u krevet (neću reći kad zaspu, jer ne mogu svi zaspati u isto vrijeme) nije u tome što smo proživjeli još jedan dan. Sretni smo jer smo još jedan dan stavili na spavanje sretnu i zadovoljnu djecu. Jer smo proživjeli dan pun osjećaja. To je ono što nam daje snagu. Međusobna ljubav nam daje snagu.

Nikad nismo osjetili da nam je ljubav prema njima ili ona međusobna uzela energiju te da nešto ne možemo. Djeca nam čak i zahvale za sve što smo im dali u životu. Osjećaj zahvalnosti kod djece, nasuprot osjećaju ljutnje koji nam nije omiljen, objeručke prihvatimo.