Koliko je teško posvojiti dijete u Hrvatskoj?
Potencijalni posvojitelji, ali i oni koji su uspjeli posvojiti, znaju da u našoj zemlji nije jednostavno posvojiti dijete. Čitateljica malafi na forumu Klokanice otvorila je temu o posvajanju i pitala: "Puno je informacija o posvajanju, ali svi pričaju da je to jako teško. Ako imate informacije o tome kako posvojiti, gdje pitati, s kim se udružiti i treba li tražiti vezu, molim vas pišite jer očajnički tražim savjet. Već dosta toga znam, ali svaka informacije više puno znači."
"Ne bih rekla da je teško, samo imati strpljenja i biti uporan! Treba zvati centre, obilaziti ih… Mi smo potencijalni posvojitelji već par mjeseci i trenutno zovemo centre. Najobičniji smo bračni par bez velikih prihoda, bez velikog stana, ali s ogromnim srcem!", odgovorila joj je LadyBug.
Čitateljica eerena je napisala: "Ja sam se osobno isto jedno vrijeme interesirala o usvajanju, ali kad mi je gospođa u centru rekla da samim time što imam mogućnost imati svoje dijete spadam na kraj liste i da su mi šanse za posvojenje jako male, odustala sam jer u tom trenu nisam bila spremna na godine neizvjesnosti. Nadam se samo da će se uskoro nešto promijeniti po tom pitanju jer je toliko dječice po domovima i čeka roditeljsku ljubav, a vi ne možete do njih ni oni do vas. Tužno".
Valerija, koja je posvojila romsko dijete, uključila se u raspravu i podijelila svoje pozitivno iskustvo: "Posvojili smo prije dva mjeseca, cijeli proces je trajao pola godine. Nismo imali nikakvu vezu niti smo tražili ikakve veze. Jednostavno treba biti otvorena srca, garantiram da u tom slučaju svatko, uistinu svatko može posvojiti, budući da smo mi par koji po 'nekakvim' rang listama sigurno nije bio pri vrhu".
Posvojitelj koji će djetetu pružiti najbolje
Ova mama dodala je i svoje mišljenje o tome zašto cijeli proces kod nekih traje jako dugo. "Mi smo posvojili romsko dijete i opet bih da imamo mogućnosti. I znam dosta parova koji su posvojili romsku djecu i njihov postupak nije trajao duže od pola godine. Žao mi je čitati postove gdje se ljudi žale da silno žele dijete i ne mogu posvojiti, a ruku na srce, ne žele sebi priznati da ne žele dijete tamnije boje kože", napisala je.
To je za Klokanicu komentirala i Vlasta Grgec-Petroci, dipl. socijalna radnica i članica udruge Na drugi način za pružanje psihosocijalne i pedagoške pomoći djeci, mladima i obitelji te voditeljica Škole za posvojitelje; "Za svako dijete bira se individualan posvojitelj koji će djetetu pružiti najbolje. Na žalost djeca koja dugo čekaju posvojenje su djeca koju ne žele već registrirani posvojitelji, to su djeca starije dobi i djeca sa zdravstvenim ili poteškoćama u razvoju. Naime, prilikom obrade posvojitelji sami kažu kakvo dijete bi htjeli, koje dobi, spola ili nacionalnosti. Netko je spreman posvojiti dijete bez obzira na zdravstveno stanje, nacionalnost, boju kože ili dob, a netko nije. To je razlog zašto neki roditelji dugo čekaju."
Stigma na posvajanje
Predsjednica udruge Adopta, Diana Topčić-Rosenberg kaže da sustav nije dovoljno organiziran da bi podržao brzo, efikasno i transparentno posvojenje. Međutim, posvojitelji imaju nerealne ideje o tome što posvojenje jest.
"Djeca najčešće dolaze iz obitelji koje nisu bile funkcionalne/ili nisu odgovorno skrbile o djetetu, što sigurno na njemu/njoj ostavlja trag. Upravo zbog toga što dijete koje posvajamo ima svoju povijest, koja se ne smije zanemariti, posvojenje nije samo nadomjestak za dijete koje se biološki nije moglo imati, već u sebi sadrži posebnu vrstu odgovornosti. To nije plemenit čin već često nastaje iz osobnih tragedija i gubitka, i posvojitelja i posvojenog djeteta", kaže Diana Topčić -Rosenberg te dodaje da u društvu još uvijek postoji stigma posvojenja, zbog čega se ta činjenica često skriva.
"Ponekad posvojitelji ne kažu ni svojoj bližoj rodbini, vrtiću, školi, liječnicima da su posvojili dijete, a s druge strane velik je otpor na posvajanje romske djece. Ljudi se teško odlučuju na to jer su romska djeca izrazito stigmatizirana u društvu", kaže.
Prema podacima iz 2012., u domovima i udomiteljskim obiteljima nalazilo se više od 2000 djece, a krajem 2012. godine 252 djece imalo je uvjete za posvajanje, a od toga samo 29 ih je bilo mlađe od pet godina i zdravo. Činjenica je da djeca predugo ostaju u domovima, pa prođe vrijeme kad ih je bilo lakše posvojiti, kaže predsjednica udruge Adopta i objašnjava da su najveći problemi neuređenost sustava i nerealnost želja posvojitelja u usporedbi sa stvarnim stanjem djece u Hrvatskoj.
Nisu svi spremni posvojiti bolesno dijete
Sandra Vuk, učiteljica iz Zagreba, podijelila je s čitateljima Klokanice svoje iskustvo s posvojenjem dviju djevojčica. Starija kći stigla je u njihovu obitelj u dobi od samo pet mjeseci i bila je prijevremeno rođeno i neurorizično dijete.
"Mlađa kći nam je došla s četiri mjeseca, i to zato što je Centar za socijalnu skrb, na temelju našeg iskustva s prvim djetetom, procijenio da smo sposobni nositi se s ozbiljnim zdravstvenim problemima, na što mnogi posvojitelji nisu spremni", rekla je za ova mama-posvojiteljica.
Potaknuta svojim iskustvom, Sandra komentira kako mladi parovi koji žele posvojiti najčešće traže idealno dijete, što ne postoji. "Pa i kad rađate dijete, ne znate kakvo će ono biti. Ako se pojave neki problemi, s tim se jednostavno treba znati nositi. Tako smatram da ni kod posvojenja dijete ne treba biti idealno, jer ljubav će napraviti svoje. Djeca koja su bila ostavljena, uz ljubav majke procvjetaju", poručuje.
Kakva su vaša iskustva s posvajanjem djeteta? Uključite se u raspravu na našem forumu!