Kekin: Algoritam je skrojen tako da svakog, pa i djecu, zadrži na društvenoj mreži - kao svaka ovisnička industrija
Roditelji su svoju bitku s društvenim mrežama izgubili. Ne mislimo to kao kritiku, a nije niti pravilo i ne odnosi se na sve, nego više kao trenutno stanje stvari. I tu govorimo o svjetskoj razini, ne samo na razini obitelji. Upravo zato su svi krenuli u borbu protiv društvenih mreža zabranama na razini država. Prva je to napravila Australija, a cijeli niz zemalja sad se bori da napravi isto.
S tim je ciljem u Hrvatskoj pokrenuta i peticija za zabranu društvenih mreža mlađima od 15, a dosad ju je potpisalo 10000 ljudi. Peticiju je pokrenula stranka Možemo!, a o toj je temi za RTL govorila saborska zastupnica Ivana Kekin, inače psihijatrica po struci. Ona je, kaže, zbog svoje struke i prije politike pratila pogoršanje mentalnog zdravlja kod djece i mladih, ne samo u Hrvatskoj, nego po cijelom svijetu. Zanimalo ju je zašto se tako naglo pogoršalo mentalno zdravlje djece i mladih.
"Danas već stvarno imamo masu istraživanja - i meta analiza i longitudinalnih studija - koja nedvojbeno pokazuju da upravo od tih godina, kada su 2010.-ih društvene mreže na velika vrata ušli u naše živote, da se počinju pojavljivati strmi uspon depresivnosti kod djece, anksioznosti, poremećaja pažnje i koncentracije, spavanje da ne govorim, poremećaja hranjenja kod djevojčica pa sve do najtežih stvari - samoozljeđivanja i suicidalnosti. Danas znanost više nema dvojbi da društvene mreže i ekstenzivan boravak na društvenim mrežama itekako štete mentalnom zdravlju djece i mladih", govori Kekin.
Na pitanje koje su zapravo najgore stvari koje se djeci događaju na društvenim mrežama, Kekin je rekla da postoji više aspekata zbog kojih su društvene mreže loše za djecu, a ključni štetni mehanizam je - algoritam.
"Algoritam je skrojen tako da svakog korisnika, pa i našu djecu, zadrži što je moguće dulje na društvenoj mreži. To vam je, kao što funkcionira svaka ovisnička industrija. Oni žele da popušite što više cigareta, ili popijete što više alkohola, ili što više kockate. Na isti način rade algoritmi. Oni našoj djeci nude sadržaje, prate točno koliko ste vi dugo na nekom sadržaju, što ste lajkaIi. Nude sadržaj koji traži najjaču emocionalnu reakciju, što znači da dođe do brzog okidanja dopamina, kratkog zadovoljstva i onda trebate još, još, još", pojasnila je Kekin.
Algoritam kao neprijatelj
Besmisleno i besciljno scrollanje je neprijatelj svima nama, i odraslima, a tako možemo zaključiti da je djeci još teže. Mi kao odrasli ljudi ne možemo se oduprijeti porivu da scrollamo još, pa još i još, a očekujemo od djeteta da napravi upravo to.
"Imate cijela istraživanja koja su pokazala kako algoritmi to rade i tu će sada biti priča o toj drugoj šteti. Wall Street Journal je radio istraživanje da su napravili umjetne profile trinaestogodišnjeg djevojčica koje su lajkale samo neke sadržaje koji su prikladni za djevojčice te dobi - štence, mace, Taylor Swift, što se već u toj dobi voli"; iznijela je Kekin.
"Svi ti profili su kroz svega nekoliko tjedana počeli dobivati sadržaj koji se tiče ekstremnog mršavljenja, kako ne jesti čitav dan, kako biti što mršaviji i ekstremnog tjeranja u krug poremećaja hranjenja koji onda kada djevojčice ili djevojke uđu u to, društvene mreže ga guraju, podržavaju jer su one stalno u tom svijetu", rekla je Kekin te tako pokazala da čak niti "odgovornim" scrollanjem ne dobivamo željeni rezultat, te da su i ta djeca izložena štetnim sadržajima.
"Drugi aspekt je neprimjereni sadržaj, seksualizirani sadržaji, nasilje koje se odvija na društvenim mrežama i treći užasno važan aspekt je izloženost bilo kome, bilo kada, od bilo gdje, tko se može zapravo vašem djetetu javiti krivo predstaviti ucijeniti ga."
Za ove probleme uvijek tražimo krivca, a nije lako uperiti prst. Neki će reći da je krivac Meta, neki odgoj, neki roditelji, neki će kriviti moderno doba... Kekin kaže da, naravno, svatko ima svoj dio odgovornosti.
"Mislim da je izrazito važno poručiti roditeljima da ne mogu osjećati krivnju zbog toga što ne mogu kontrolirati što njihova djeca vide na mrežama. Vi možete i ograničiti djetetu vrijeme, ali vi zapravo nećete vidjeti kroz što ono prolazi ako je na društvenoj mreži. Djeca u Hrvatskoj u prosjeku otvaraju prve profile s 10 godina i to je tako zapravo sada svuda na Zapadu. Zato svi kreću u regulaciju. Tko je odgovoran? Na drugoj strani svake ovisnosti je profit. Na drugoj strani svake ovisnosti sjedi netko tko zarađuje. I ti ljudi, koji su već sada najbogatiji ljudi na svijetu, zarađuju na tome da našoj djeci trune mozak dok skrolaju", poručuje Kekin.
Zabrana - ima smisla
Nakon što je kroz razne tribine prošla Hrvatsku razgovarajući o ovim temama, Kekin se, kaže, susrela s raznim iskustvima i pitanjima, često roditelja. Mnogi se boje da će djeca ionako zaobići zabrane, te da zabrane nemaju puno smisla.
"Razumijem taj aspekt. (...) Recimo, mi imamo i danas klince koji će sa 16 godina naći način da kupe alkohol, ali svejedno imamo zabranu alkohola i ne prodajemo. Imamo istu stvar i s nikotinom. Dakle, zabranom se šalje i jedna poruka, pri čemu moram reći ovu važnu stvar. U našem prijedlogu zakona, mi tražimo zapravo zabranu do 15., osim uz izričiti pristanak roditelja. Dakle, mi ostavljamo roditeljima mogućnost da oni sami odlučuju ako to tako žele. Ono što je zapravo izrazito bitno za reći je da taj zakon, kojeg mi tražimo da Vlada prihvati, ne može ići bez - i mi smo stavili to u zakon - edukacije i prevencije u sustavu, i roditelja i djece i učitelja. Mi tražimo i zaštitu za žrtve online nasilja i preventivne mehanizme i da se to prepozna", opisala je Kekin tijekom gostovanja u RTL Direktu, a dala je i osobni primjer, sa svojom 13-godišnjom kćeri.
"Patim se, kao i svi. To je taktika 'five more minutes'. Ima naravno ograničenja. Ona tvrdi da sam ja najstroža na svijetu, a ja apsolutno to ne vjerujem. To tvrde i sve njene prijateljice svojim mamama. I borimo se i natežemo. Mislim da bi za nju bilo puno bolje da ni toga nema. Nada se da zakon neće stupiti na snagu dok ona ne navrši 15", objašnjava Kekin.