Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra. (Heraklit)

Kako se igrati s djetetom? Što je 'ispravno'? Trebamo li se uopće igrati s djecom? Zašto se djeca ne igraju sama? Puno pitanja, a tako jednostavni odgovori. 

Neka dijete vodi igru

U nekoliko navrata su me iz nekih TV emisija pitali mogu li savjetovati njihove gledatelje kako se igrati s djecom. Jednostavno! Sjednite na pod, odlučite na tih tridesetak minuta iz glave maknuti posao, kuću i ostale obveze i – pronađite dijete u sebi. S najsnažnijom pozornošću i ljubavlju pitajte svog najdražeg mališana što se želi igrati. I, triiii, čeeetiiiriii, saaaaaad, kreeniiiteeee!!

Budite prinčevi i princeze, nindže kornjače, frizeri, graditelji kuća, slikari... samo nebo je granica vaše i mališanove mašte. 

Pola sati svaki ili svaki drugi dan

Znam, uz današnji tempo života to je lakše reći nego učiniti. No, ako se sami sa sobom dogovorite da ćete svaki, ili bar svaki drugi dan, umjesto da dijete gleda TV ili se igra na računalu, sjesti na pod na samo 30 minuta i poigrati se s njim, to će vam kroz vrlo kratko vrijeme, 3 tjedna, postati uobičajena stvar.

Zašto 3 tjedna? Zato jer su 3 tjedna potrebna za razvoj navike. A navika da se igrate sa svojim mališanom je ulog za budućnost kakav si ne možete ni zamisliti. Bolji od bilo kojeg materijalnog ulaganja.

Iskoristite svaku priliku za smijeh

No, da se vratim na igranje. Dozvolite svom mališanu da bude 'veliki'. Ako želi biti poslovni čovjek, nacrtajte zajedno računalo s tipkovnicom i neka on tipka, a vi mu dođite na sastanak. I još se pri dolasku malo spotaknite, to će ga sigurno nasmijati. Na sastanku se pravite da ste podrignuli, malo se počešite po glavi i razbarušite si kosu, pravite se da kišete nekoliko puta za redom, itd, itd... Dakle, sve neozbiljnosti koje vam padnu na pamet su dobrodošle.

Ako se ne igrate posla nego ste, npr., šminkeri/ce, prvo vi djetetu nacrtajte omiljeni lik životinje na lišcu (ili što želi), a onda dozvolite njemu da i on bude umjetnik i nacrta vaše lice. Neka vaše lice, vaše ruke i noge budu njegovo platno.

Ili, zajedničkim snagama zalijepite veliki papir na jedan zid, pobojajte dlanove temperama i budite veliki umjetnici. Usput si prstom prođite ispod nosa ili iznad obrva i smijeh i dobra zabava neće izostati.

Uključite djecu u kućanske poslove

Ukoliko ste baš u tolikoj stisci s vremenom da nikako ne možete odvojiti 30 minuta (svaki drugi dan) za igru, uključite dijete u svoje obveze. Na primjer, ako slažete veš sa sušila, malo slažite, a malo si stavite čarape na ruke i napravite mali igrokaz. Ništa posebno, samo neka čarape pričaju kako idu u dućan ili slično. Ili, ako ste dovoljno hrabri, stavite gaće na glavu i izvedite 30 sekundi plesa sa zvijezdama za svog mališana. 

Ako ste, pak, toliko umorni, da nemate snage ni za malo igre, lezite na trbuh i igrajte se pogađanja igračaka. Vaš mališan vam treba na leđa staviti igračku, a vi po njegovu opisu morate pogoditi o kojoj igrački je riječ.

Za roditelje koji su u strci i nemaju vremena za igru (iako to tako tužno zvuči) instant rješenje je sljedeće: navucite majicu na glavu tako da vam okovratnik okružuje lice iz kojeg se odmah nastavljaju ruke (jer se vrat ne vidi) i budite njegovo najdraže čudovište kad ga spremate u krevet.

Neprocjenjivo...

Makar ponekad tako ne izgleda, mi, mame i tate, činimo veliki dio svjetova naših najdražih mališana. U njihovim srcima mi smo njihovi roditelji, utočišta, prijatelji, braća, sestre, sve što im je potrebno da se osjećaju sigurnima, da grade svoj veseli i sigurni svijet.

Stoga, igrajmo se s njima, osmijeh i divljenje koji dolaze kao nagrada za taj mali trud s naše strane su važni, neprocjenjivi. Nije teško, nije ni sramotno, a vaša djeca će vam biti izuzetno zahvalna.