Uz brojna pitanja o tome kad i kako uvesti koju namirnicu koja muče mame s bebama u dobi za dohranu, kao jedno od najbitnijih - iako ne znam zašto - nameće se dilema kada bebi prvi put ponuditi slatkiše. O njoj se raspravlja na roditeljskim forumima, vode međugeneracijske borbe u obiteljima ili među roditeljima, neki čak i pitaju pedijatra ili iskusnije roditelje…

I dok je najčešći odgovor na to vruće pitanje ‘negdje nakon prvog rođendana’, što se mene tiče, dileme uopće nema. Na pitanje kad sam svojoj djeci prvi put ponudila slatkiše odgovorit ću - nikad.

Ne, to ne znači da su mojoj djeci (podsjećam, trogodišnjak i šestogodišnjakinja) slatkiši zabranjeni, da ih skrivam po kući, lažem i muljam u trgovinama, čupam iz ruku kikić ili čokoladicu koju drugo dijete želi podijeliti s njima u parku ili ludim ako liznu sladoled ili pojedu keks. To samo doslovno znači da im slatkiše nismo nikad ponudili mi, roditelji, dok oni nisu ni znali za njih.

Čokladica poslije ručka

Da, kritizirali su nas da sirotu djecu lišavamo čokoladnog užitka ili da smo licemjerni jer sebi ne uskraćujemo sitne gušte, a s djecom i slatkišima treniramo strogoću. Priznajem da mi nikad nije bilo jasno što se točno dogodi u dobi od godinu dana da bebi odjednom treba čokoladica poslije ručka. Niti mi je bilo jasno što beba -  koja za čokoladicu ni ne zna - gubi ako joj je ne ponudim.

Ok, dob oko godine dana je ona kad se smatra da beba može postepeno prijeći s posebno pripremljene hrane i pažljivog uvođenja namirnica na hranu koju jede ostatak obitelj - ponekad prilagođenu i svakako manje začinjenu, ali to više nisu kašice i papice. Vjerojatno zato se smatra da se u toj dobi bebi treba ponuditi i desert. Vjerojatno zato moj odgovor ‘nikad’ redovito nailazi na kritike i prodike kako ne valja djetetu uskraćivati slatkiše jer će ih biti željno, a prije ili kasnije će se oteti roditeljskoj kontroli.

I da odgovorim na najčešći argument pro čokoladice - naravno da bebi ‘neće ništa biti’ u smislu da će joj taj jedan komad slatkiša poslije ručka, makar i svaki dan, direktno naškoditi. Jednostavno smatram da nije potreban. Ako beba ne zna da postoji čokoladica, ta joj čokoladica ni ne treba.

Što kad djeca ipak otkriju slatkiše?

Ponavljam - moja djeca jedu slatkiše. Samo ih ja nisam upoznala s činjenicom da postoje, nisam im ponudila čokoladicu ili keks poslije ručka nakon godine dana, čekala sam da traže sami. I to je vrijedilo ne samo za klasične slatkiše nego i sve ‘zdrave’ varijante (sa sladovima, kekse od cjelovitih žitarica, razne voćne poslastice…) - jednostavno nisam nudila nešto što nisu tražili.

Sa starijom je to bilo negdje oko drugog rođendana, s mlađim djetetom, koje je vidjelo sestru da jede deserte, je to, naravno, bilo prije i on je svoje prve deserte jeo negdje oko godine i pol.

Neka djeca su perceptivnija na to što odrasli jedu, neka znatiželjnija, neka imaju ‘šesto čulo’ kojim nanjuše deserte pa će neki postojanje slatkiša osvijestiti prije, a neki kasnije, međutim, smatram da nema potrebe žuriti i nutkati ih. Ima vremena, upoznat će se sa svim okusima i jelima, pojest će još kilograme i kilograme slatkiša u životu!

Joker-slastica: Sladoled od banane

A kako bi ipak imali zdravog jokera u rukavu jednom kad beba skuži da postoji nešto slatko što se zove desert i jede poslije ručka, obavezno zapamtite ovaj ‘recept’ za fin, zdrav i prejednostavan sladoled od samo jednog sastojka. Pišem recept u navodnicima jer je ovo toliko jednostavno napraviti da recepta nema.

Sastojak:

zrele banane

Priprema:

Banane - što zrelije to bolje -  nasjeckajte na kolutiće, stavite u posudu i zamrznite. Kad poželite sladoled, izvadite, ostavite malo da odstoji na sobnoj temperaturi pa stavite u blender i – samo miksajte dok ne dobijete kremastu smjesu.

U ovaj sladoled po želji možete dodati kakao prah, svježe voće, mljevene pržene lješnjake ili bademe, suho voće, a ako radite za odrasle i aromu vanilije, cimet, rum… zapravo, štogod vam padne na pamet!