Svakodnevno u supermarketima prodefilira masa ljudi. Nije li čudno što uvijek u oči upadaju majke i očevi s djecom? Nije, nimalo. Naravno, djeca su bučna, zahtjevna. Šarene igračke s polica privlače ih poput magneta.

"Mama, želim ovo, hoću ovaj kamion, mamaaa!" Potom poznati scenarij, dijete navaljuje i nema namjeru odustati. Majka pokuša miroljubivo objasniti da je igračka preskupa, ali njezin mezimac je neumoljiv i baš hoće tjerati mak na konac. Majka se tada nađe u nezavidnom položaju. Pošto malac krene s drekom ne bi li tako navukao vodu na svoj mlin, ona je primorana na strožu metodu. Mislim da bi ga mlatnula posred stražnjice, ali to neće učiniti pred publikom, pa pomisli: "Dobit ćeš ti između naša četiri zida."

Dok dođu kući malac se izvukao jer je majku po putu popustio bijes. Ljutnja je ionako osjećaj koji dođe i prođe. I sve bi dobro završilo da se nije pojavio treći akter te priče. Autsajder. Osoba koja se smatra pozvanom da očitava lekcije nekome koga ni ne poznaje na osnovu onoga što je u tom trenutku vidjela.

'Čini se da svi znaju odgajati moju djecu, osim mene'

Nismo li to već previše puta vidjeli?

Ženu koja pokušava odgajati svoju djecu, a netko sa strane je sabotira. Neka fina gospođa kojoj je u tom trenutku baš žao jadnog djeteta na koga njegova majka bezobzirno viče. Ili neki dokoni gospodin koji nema drugog posla nego umiješati se u tuđe odgojne metode. "Gospođo, nemojte tako, dijete nije ništa krivo. Nemojte vikati, lijepo mu objasnite."

Ne gledajte me kao da sam grozna mama!

Autsajder se pojavi u najgorem trenutku

A autsajder/ica je naišao/la u trenutku kad je već ista majka potrošila one nježne metode koje usput nisu djelovale. Takvi padobranci u mojoj blizini nisu nimalo poželjni. U samom početku moje majčinske uloge često bi me izbacilo iz takta kad bih doživjela takvo nešto. Nisam željela biti drska i bezobrazna, a nakon takvog incidenta redovito bih se osjećala krivom. Kao da sam učinila nešto loše, jer sam samo pokušala disciplinirati svoje dijete.

Kad teta X zna što je najbolje za moje dijete

Sada više nemam toleranciju na takve iz razloga, jer nitko nema pravo kritizirati tuđe odgojne metode. Ne rodiš dijete s uputama za upotrebu. Posve je normalno da ćeš negdje i pogriješiti. Novopečene majke izložene su brojnim pritiscima što ne utječe dobro na njihovu psihu. Zar im još treba prodikovanje od strane nepoznatih osoba?

Toliko žena se susretne upravo s neprihvaćanjem njihove okoline. Njihove svekrve misle da znaju što je bolje za njihovo dijete. Nailaze na bezosjećajnost istih umjesto da im se osigura potreban psihički mir i pruži adekvatna pomoć. Bilo moralna bilo u vidu pomaganja oko kućanskih poslova. Kao da nije dovoljno što se žena po prvi puta susreće s takvom vrstom odgovornosti, još joj i bližnji odmažu.

Svekrva 'iz pakla' ili prijateljica?

Tu je uloga okoline vrlo važna. Umjesto osuđivanja treba pružiti razumijevanje. Majke su uvijek zaštitnički raspoložene, one instinktivno znaju što je dobro za njihovu djecu. Umjesto podmetanja svojih stavova, pomozimo majkama u vidu otvaranja vrata kad nose dijete na rukama, ustupanjem mjesta za sjedenje, a ukoliko nismo u stanju pomoći ne trebamo ni odmagati.