U želji da shvatim zašto je u meni oduvijek postojala snažna odlučnost da postanem majka i što me sada, kada sam to ostvarila, ovako umornu, ali sretnu nosi dalje u svim izazovima odgoja, posegnula sam za pričama o boginjama. Postoje dokazi da je i prije pisane povijesti postojao kult ženskih boginja ili božica od kojih su žene tražile pomoć i utjehu. Mene je danas posebno nadahnula staroslavenska božica Vladimira, Vlatka, Vlasta.

Bila je boginja srca i doma, čuvarica vatre i domaćeg ognjišta. Bila je kći Godeslava i Sane, udana za Volosa - boga pastira s kojim je imala sina Ognjena, boga vatre. Prikazivana je kao ozbiljna žena, ali milog lica i blagog pogleda, a znala je odgovor na pitanje za čim žena najviše žudi. Prikazivana je kako u rukama drži štap i žrtvenu zdjelicu, jer je simbolizirala hraniteljicu zaduženu za dobar urod žita. Posvećene su joj krava muzara i lastavica te šljiva i jagoda. Njen kip ili slika postavljali su se u kutak pored ognjišta gdje joj se palila svjećica u znak kućnog mira. Pandan su joj grčka božica Hestija i rimska Vesta.

Velika i mala majka

Vlasta kao velika majka i ja ili ti kao mala majka, odgovorni smo za roditeljstvo, ozbiljnost, ali i toplinu, te za kućni mir, zar ne? Moj mlađi sin nedavno je navršio pola godine, a stariji dvije. Mir je pojam koji uglavnom izbiva iz naše kuće, što je vjerojatno susjedima dobro poznato. Živahni dječačići iziskuju od mene potpunu pažnju, snagu i organiziranost, a zbog umora i iscrpljenosti to mi dvostruko teže pada. Zateknem se tako i nekoliko puta tijekom dana kako gubim živce jer moram ponavljati jedno te isto nekome tko uopće ne sluša, a onda se pitam pa slušam li ja ikoga?

Nikad baš ni nisam. Dobro, to su znači geni, a i djeci moramo omogućiti slobodu njihove volje. Naravno, to se odnosi samo na akcije koje su za djecu bezopasne. Kako biti nepopustljiv, ali ne i strog roditelj? Kako djetetu pružit što manje plača, a što više smijeha? Kako im pokazati da ih volimo iako povisimo glas ili pljusnemo pelenu? Prolaze tako dani, a na ta važna pitanja dobijem tek poneki odgovor, češće se događa da radi brzine kojom djeca rastu nova pitanja zamjene ona stara.

Sveti trenuci s djecom

Nekidan sam djecu odvela majci. Dvogodišnji Teo je upalio radio i počeo plesati i pjevati. Razdragana, privila sam ga u naručje i zaplesala s njim. Najednom sam zaplakala jer sam osjetila taj poznati miris njegove anđeoske kose te sam uživala u zagrljaju i ljubljenju. Toliko se smijao i bio sretan u našoj igri da sam pokušala zaustaviti, upiti taj transcendentni trenutak i dobro ga zapamtiti, jer je on svet, kao i sve vezano za moju djecu.

Toliko brzo ta malena stopala koja ljubim i prislanjam na čelo i srce u znak zahvale, porastu i svaka im cipelica bude ubrzo tijesna. Te divne slatke bebe koje ispunjavaju moju dušu ganućem više od bilo čega, tako brzo rastu i mijenjaju se. Trenuci prvih pogleda, prepoznavanja, gugutanja, milovanja, osmjehivanja, poimanja, hodanja, govora, munjevito prolaze. Zaista osjećam nostalgiju kada spremam odjeću koju su prerasli, a to je potpuno iracionalno, zar ne?

Mirisna svjećica za mir u kući

Na kraju razmišljajući o tome kako se nekad palila svjećica (žižak) u znak kućnog mira božici Vladimiri, shvatila sam da i mi to radimo kada zapalimo mirisnu svjećicu u prostoriju koju smo pospremili i očistili kako bi prizvali energiju sklada i mira. Kućni mir, kao i svaki drugi, uzvišena je kategorija ljudske težnje. Stalni podsjetnik da kaos ima kraj.

No, ja uživam jednako u svome vrtlogu pelena, igračaka, žlica i lonaca, kockica, zvečki, crtića, robe na sve strane, kao i kada je sve na svome mjestu. Jer sve je to život - prekrasan, težak, mirisan na juhu, blag ili intenzivan, čaroban, ubrzan, životan.

Neka nam se boginje smiluju i čuvaju nam živce i dječicu.

Saznajte koji je arhetip grčkih boginja najizraženiji kod vas