'Jedva sam preživjela putovanje u Dubai s dvomjesečnom bebom'

Privatni album
'Ako ovo sad preživim, sve ću', mislila je mlada mama Rea Dujmušić tijekom najstresnijeg putovanja u svom životu, kad se nakon poroda u Zagrebu sa sinom vraćala u Dubai, gdje posljednjih nekoliko godina živi sa suprugom Ahmedom
Vidi originalni članak

Zagrepčanka Rea Dujmušić, 26-godišnjakinja koja sa suprugom Egipćaninom Ahmedom i dvogodišnjim sinom Ianom živi u Dubaiju, otkrila nam je zbog čega voli život u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ali i zašto je ipak došla roditi u Hrvatsku, gdje provodi i svako ljeto. 

"U Dubaiju studiram na fakultetu Middlesex za medije, oglašavanje i odnose s javnošću, a jedan od razloga što sam sada najstarija 'teta' na drugoj godini je moj sin Ian. Taj živahni vražićak došao je na svijet prije dvije godine, u vrijeme kad su meni noćni izlasci bili jedna od omiljenih aktivnosti. Sad češće 'plešem’ po kući animirajući Iana pred MTV-em", smije se ova mlada mama koja je svog supruga upoznala preko zajedničkog prijatelja u Dubaiju. Samo nekoliko mjeseci kasnije su se vjenčali, a ubrzo dobili i sina.

Izlasci i putovanja tijekom trudnoće

"Malo je reći da nismo imali previše vremena za nezaboravne provode ako bi nas usporedila s parovima koji su proveli godine zajedno prije dolaska djeteta. Nama su najluđe zabave i putovanja bile zapravo tijekom moje trudnoće. Bila sam vrlo odlučna u tome da se svaki dan mora nekud ići i nešto raditi, jer 'kad dođe beba, to ništa više neće biti moguće'.

Tako me moj muž Ahmed, koji je inženjer strojarstva, svaki dan poslije posla nekamo izveo i ostali bismo vani do ranih jutarnjih sati. I za razliku od muža, ja se srećom nisam morala ujutro dizati, nego bih spavala pola dana pa otišla malo vježbati, plivati i opet se spremala za izlazak. Tijekom trudnoće putovali smo i u Hrvatsku u posjet mojima, bili na medenom mjesecu u Hurghadu u Egipatu, obilazili Emirate autom i uživali", priča Rea, kojoj je trudnoća bila vrlo ugodna, no ne može isto reći i za porod.

Carski rez u Zagrebu

Dva mjeseca prije termina doputovala je u Zagreb, kako bi ovdje rodila. "Za to je bilo više razloga, a na prvom mjestu je bila želja da mama, obitelj i prijatelji tada budu uz mene. Htjela sam biti okružena ljudima koje volim i koji mi mogu pomoći kad rodim. Svaka mama zna koliko tih prvih par tjedana znači da ti netko može skuhati, počistiti i uskočiti s nošenjem bebača po noći… U Emiratima bih za to morala unajmiti čistačicu i dadilju.

Uz to, porod u Dubaiju je prilično skup, oko 30.000 kuna za carski rez. A ja sam imala neki osjećaj da stvari neće proći glatko. U slučaju bilo kakvih komplikacija, svaki dodatni dan u bolnici se jako skupo plaća. Budući da u Hrvatskoj plaćam zdravstveno osiguranje, pitala sam se čemu svi ti troškovi.

Nakon slušanja beskrajnih savjeta gdje roditi, odlučila sam se za Petrovu bolnicu. Dva tjedna nakon termina, dobila sam trudove usred noći. Porod je bio prirodan prvih 10-ak sati, no nekoordinirani trudovi i nepravilan položaj bebine glave doveli su do hitnog carskog reza. Moram priznati da me to spasilo, jer su bolovi bili neizdrživi.

Samo je jedna stvar gora od bolnog poroda, a to je činjenica da sina nisam vidjela do sljedećeg dana. Rodila sam oko tri popodne i kad sam se probudila, već su ga odnijeli. Tvrdili su da ga ne mogu vidjeti dok ga doktorica ne pregleda i da jednostavno ima previše djece. Ne mogu točno opisati kombinaciju osjećaja koju sam iskusila unutar tih 17 sati iščekivanja…sreća, ljutnja, tuga, strah… svega je tu bilo, no sve je nestalo kad sam ga ugledala. Bio je savršen", kaže Rea.

'Ako preživim put u Dubai, sve ću preživjeti'

Već dva dana nakon rođenja njihovog sina, Ahmed se morao vratiti na posao u Dubai, a Rea je ostala u Zagrebu još dva mjeseca. Kao što je i predvidjela, pomoć obitelji u tom razdoblju puno joj je značila, jer je oporavak od carskog reza bio prilično dug i težak. 

"Osjećala sam se slabo i sve me boljelo, no najviše sam se bojala putovanja za Dubai. To mi se činilo gore od samog poroda. Često sam si govorila 'Ako ovo sad preživim - sve ću!' I zaista, bio je to jedan vrlo težak i naporan put. Ian je dobio proljev čim smo sjeli u avion, tako da sam ga morala kupati u onom malom WC-u dok mi je stjuardesa kucala na vrata i vikala da se moram vratiti na svoje mjesto jer krećemo… Nakon što sam mu promijenila svu odjeću, povraćao je po meni i po sebi. Više nisam imala zamjenske odjeće. Očistila sam ga s vlažnim maramicama i zamotala u deku, a ja sam se skinula u potkošulju. Dok je Ian spavao, razmišljala sam o tome kako sljedeći put putujem s koferom zamjenske odjeće za sebe i njega. 

U Frankfurtu smo morali presjesti na drugi terminal i nitko od zaposlenih mi nije mogao pomoći sa stvarima, tako da sam uz Iana u rukama, držala i tri velike vreće i jedan kofer. Tada sam ponovo razmišljala: 'Ako ovo preživim, sve ću.' Ni prolaz kroz sigurnosne provjere nije prošao glatko. Izabrali su me za nasumično testiranje na bombu. Od svih likova koje možete zamisliti na aerodromu, bradonja koje sliče najvećim kriminalcima u povijesti, oni su izabrali mamu s bebom. Sad si mislim da sam onakva sva prestrašena od puta, pod stresom, crvena u licu, i u onoj potkošulji, možda zaista izgledala sumnjivo. Nakon što su provjerili moju memorijsku karticu iz fotoaparata, mogla sam napokon sjesti u avion za Dubai. Srećom, Ian je većinu puta prespavao", ispričala nam je Rea, te nastavila o problemima koji su je dočekali i nakon slijetanja u Dubaiju:

"Jedva sam se dovukla do imigracijskog šaltera. Uspavanog Iana držala sam s obje ruke i nisam mogla izvaditi dokumente iz torbe pa sam zamolila osoblje. Oni su mi objasnili da ne smiju ‘kopati’ po mojoj torbi. Zatim sam ih tražila da pridrže Iana kako bih ja pronašla putovnicu, ali su rekli da ne smiju držati bebe. Provela sam sljedećih 15 minuta tražeći osobu koja će mi pridržati dijete da izvadim dokumente. Žena koja ga je pristala pridržati neprestano je ponavljala kako se boji da joj ne ispadne i kako nikad nije prije držala bebu… Ne znam je li mi bilo gore to ili bi bilo gore da sam ga spustila na neku stolicu. Ne moram ni spomenuti da je, nakon svega toga, izlazak s aerodroma i susret s Ahmedom bio najveće olakšanje ikada", priznaje Rea.

Obavezna ljetovanja u Hrvatskoj

Od tada s Ianom dolazi u Hrvatsku svakog ljeta, a Ahmed im se obično pridruži na kraće vrijeme. Rea kaže da im putovanje nikad više nije bilo naporno kao prvi put, jer je Ian ipak porastao i mogao je barem sjediti, a i sama se uhodala, uvijek bila dobro pripremljena, očekivala neočekivano i bila smirenija.

"Svake godine idemo i u Egipat kako bismo posjetili Ahmedovu obitelj i obišli par gradova. Planiramo posjetiti i neke druge države, no ovih par godina smo svaki godišnji odmor koji muž ima iskoristili na odlaske u naše rodne zemlje. Želja da vidimo rodbinu i prijatelje ipak uvijek prevlada pred interesom za novim destinacijama", kaže nam ova mlada mama zaljubljena u putovanja, koja sa svojom malom obitelji tijekom godine često automobilom obilazi Emirate.

"Svaki od Emirata lijep je na svoj način i tu je uobičajeno da stanovnici tijekom vikenda i blagdana posjećuju hotelske rezorte koji su zaista divni. Dubai je grad koji nudi pregršt zabave; brojne restorane, kafiće, događanja za djecu i odrasle, shopping centre, lijepu arhitekturu… No ono što me privuklo da živim ovdje nije samo ljepota i čistoća grada, već i osjećaj sigurnosti koji ovaj grad pruža. Nije na odmet spomenuti da je i vječno sunce bilo jedan od razloga. Vrijeme koje dopušta da se gotovo svaki dan kupate u moru ili bazenu je moj tip vremena! Kiša pada par puta godišnje, sasvim dovoljno za slučaj da se netko poželi prošetati pod kišobranom i u čizmama. Ponekad se tijekom zime čak može odjenuti i kaput", kaže.

Život pod vječnim suncem

Budući da joj fakultet traje samo šest mjeseci godišnje, ima puno vremena koje može potpuno posvetiti Ianu. Onda se tijekom dana igraju, idu na plažu, u igraonice, druže se sa susjedima. "Mnogo žena u mom susjedstvu ima djecu Ianove dobi pa organiziramo druženja jednom tjedno, svaki put kod druge mame doma. To je jako zabavno za djecu, ali i za nas mame, koje pijemo kavu i jedemo kolače dok se oni igraju", ispričala nam je Rea kako provodi vrijeme sa sinom, za kojeg svi očekuju da će biti poliglot:

"Ja pričam s Ianom na hrvatskom, Ahmed na arapskom, a u vrtiću uči engleski. Iako još nije u fazi slaganja rečenica, već vrlo dobro razlikuje arapski i hrvatski. Kada se obraća Ahmedu ili meni, točno zna koje riječi na kojem jeziku upotrijebiti. Ja učim arapski paralelno s Ianom, ali očekujem da će me vrlo brzo 'prešišati' i već učiti neki četvrti jezik u školi, dok se ja još budem mučila s arapskom gramatikom." 

Pitali smo Reu koje su razlike u odgoju i odnosu prema djeci između Hrvatske i arapskog svijeta.

"Ne primjećujem neke razlike između mog načina i načina mog muža. Mi smo mladi roditelji koji daju najbolje od sebe, ponekad traže savjete svojih majki i čitaju knjige i internetske članke koje pišu stručnjaci. To isto vidim i kod svojih prijatelja koji su također iz miješanih brakova i dolaze iz različitih kultura. Barem zasad, u ovom stadiju odgoja, razlike ne izlaze na vidjelo. Možda kad djeca budu malo starija, dođe do nekih razlika koje proizlaze iz drugačijih kulturoloških perspektiva, ali to se događa čak i kod obitelji u kojima su roditelji iste nacionalnosti", ne brine se Rea.

Posjeti missMAMA