Ova majka uspješno je uskladila novinarsku karijeru i onu majčinsku. Dugogodišnja novinarka i sudska izvjestiteljica u Novom listu i potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva Ana Raić Knežević gotovo uvijek prva dolazi na svaki teren i svaku važniju sudsku raspravu, a paralelno s tim svoju djecu, 13-godišnju Luciju i 9-godišnjeg Brunu, svaki dan vozi u školu i na sve izvanškolske aktivnosti. Lucija svira harmoniku i odlična je odbojkašica, talentirana je i u svim oblicima likovnog izražavanja, a Bruno trenira nogomet.

Iako, kao većina današnjih roditelja, smatra da sa svojom djecom ne provodi dovoljno vremena, pronašla je vrijeme da svojoj kćerki ispuni veliku želju i nedavno ju je odvela čak u London na koncert njezinog omiljenog banda One Direction.

Zimi zajedničko skijanje, ljeti vožnja biciklom

"Kada bih vezala djecu uza sebe u svakom svom slobodnom trenutku, imam osjećaj da bi trpjelo njihovo društvo. Najdragocjeniji su mi zajednički trenuci provedeni na snijegu u planinama jer sam pasionirani skijaš. Tijekom ljeta te aktivnosti kompenziramo rolanjem i vožnjama biciklom", kaže Lucijina i Brunina mama.

Za svoju djecu kaže da su karakterno vrlo slični, iako joj je kćer, priča Ana, buntovnija.

"Kćerkin bunt pripisujem njezinoj dobi, ali ipak dozvolim si malo zadovoljstva pa joj često kažem 'Pa jesam li ti rekla?'. Jako mi je važno da mi djeca vjeruju. No, to nije nimalo lako postići. Ne bih željela da u životu učine nepotrebne greške iako sam svjesna da ih ne mogu držati 'pod staklenim zvonom' ili im ne dopuštati da se sami izgrađuju kao osobe. To balansiranje mi je poseban izazov", priča Ana.

Dugogodišnja novinarka prisjetila se i kako se osjećala kada je nakon dvije i pol godine braka prvi puta ostala trudna, priznavši da je, osim neizmjerne sreće, osjetila i strah.

Komplikacije u trudnoći

"Strah me uhvatio zbog lošeg liječničkog nalaza, odnosno prijetećeg pobačaja. Nakon komplikacija u prva tri mjeseca, ostatak je protekao odlično. Radila sam sve do zakonskog roka za odlazak na porodiljni dopust. Druga trudnoća bila je, pak, puno kompliciranija, tako da sam gotovo šest mjeseci bila 'prikovana' za krevet", otkrila nam je Ana te dodala kako joj je to posebno teško palo zbog razdvojenosti od kćerkice i supruga.

Osim toga, unatoč lošim liječničkim nalazima, kaže da se osjećala odlično. Mučnine nije imala niti u jednoj trudnoći, a niti nekih drugih trudničkih tegoba. Priznaje da nikada neće zaboraviti leptiriće u trbuhu – prvi znak da njezino djetešce raste.

Kao i kod većine prvorotkinja, rađanje Lucije nije bio nimalo lagan posao, dok je s Brunom sve išlo puno lakše i brže. Aninim porodima suprug Željko nije prisustvovao jer, kako kaže, očito je bio svjestan svoje potencijalne slabosti.

Svaki problem novo je iskustvo

"To mu nije bilo ni na kraj pameti. Mislim da bi zbog svog karaktera jako teško podnio gledati me u trudovima. No, došao je u bolnicu čim su mu dozvolili da me vidi", smije se Ana. Svoju je djecu dojila i to Luciju sedam mjeseci, a Brunu godinu dana.

"Dok je Lucija vrlo lako ostavila sisanje, s Brunom je bilo malih problema jer jednostavno nije znao piti iz čaše ili boce. Kako sam ga prestala dojiti tijekom ljeta, bojali smo se da mu ne bi nedostajalo tekućine. Zato je čak i vodu dobivao na žličicu prije nego što je naučio sam piti", ispričala nam je Ana.

Lucija i Bruno vrlo su se brzo privikli na vrtić i školu, a prvi problemi pojavili su se kada je Lucija prelazila iz nižih u više razrede. No, Ana na svaki problem gleda kao na jedno novo iskustvo, nastavak učenja i na nužne prilagodbe što ih u životu svi moramo raditi.

"Svaka nova situacija čini se težom nego što to zaista jest. Sve ono loše što smo prošli nastojim što prije potisnuti, ali ne i zaboraviti, jer je svaki taj trenutak dio životne škole", zaključuje novinarka.