Moja mala djevojčica će uskoro imati 4 mjeseca. Prepoznaje lica i glasove, smije se, komunicira pjevušeći ili vičući i voli jasno (a i glasno) dati do znanja šta joj ne sviđa. Mudro gleda u sve koji se glupiraju ne bi li ju nasmijali, a smije se onima koji ne znaju što bi s njom. I jedna i druga obožavamo svo vrijeme koje provodimo zajedno. I iako još nema ni 4 mjeseca, ima sati u danu kada nismo skupa, kada objema minute razdvojenosti traju jako dugo, a moment ponovnog susreta izmami najveći osmjeh i bude najljepši trenutak u danu.   

Počela sam raditi. Ustvari, možda niti nisam stala. Svatko na to ima nešto za reći, bilo s tonom punim odobravanja ili s potpunim prijekorom. A ja – stojim iza toga, to je moj izbor. Onog trena kada sam čvrsto stala iza svoje odluke da ću raditi i da ću se pri tome truditi da svi, a ponajviše moja beba i ja, budemo sretni i time zadovoljni, prestala sam se izmotavati. Sama sebi. Jer drugima – mojim najbližima – to je bilo sasvim normalno i očekivano. 

"Idem do ureda. Samo na sat vremena", izgovorila sam Luki sa blagim titrajem u glasu. Amarie je tada imala svega par tjedana. Pogledao me, nasmijao se i rekao "Dugo ti je trebalo."

Ritam koji danas imamo daleko je od pokušaja i uhodavanja tijekom proteklih par mjeseci. Postupno sam od sat i pol vremena izbivanja dnevno, došla do tri do četiri obaveze tijekom dana, s pauzom za dojenje između njih. Obavljam sastanke, širim poslovanje, počela sam opet trčati, pokrenula novi projekt, putujem s bebom,... sve stignem. Kažu, iza svake uspješne žene stoji netko tko joj čuva dijete. Ako ne može Luka, tu su tete, nećakinja i nećak, bake... 

Ma kao i u svemu - bitna je dobra organizacija i logistika, dogovor i planiranje po nekoliko dana, a za veće stvari i par tjedana unaprijed. Otprilike isto kao što je bilo i prije. Samo otprilike.

Od kada se moj dan odvija u intervalima od dva-tri sata, počela sam još više cijeniti vlastito vrijeme. Ne pristajem na "kavu, samo da se malo vidimo" niti na sastanke na kojima nisam neophodna. Nema poslovnih ručkova i večera, samo ciljani susreti sa unaprijed dogovorenom agendom. Druženja s prijateljima više se događaju doma, u šetnji za lijepih dana ili navečer kada beba već čvrsto spava. 

Tijekom trudnoće često sam razmišljala o tome kako ću uskladiti svoje majčinstvo sa svojom ambicijom. I znala sam da će biti baš onako kako treba biti da beba i ja budemo sretne i zadovoljne. Izgleda da smo pronašle pravi način.  

Doći će i faza njezinog razvoja u kojoj će shvatiti što znači kada obuvam cipele sebi, a ne i njoj. I znam da će me njezin tužan izraz lica u tom trenu odvratiti od svih planova. Kako ćemo tada organizirati vrijeme i obaveze? Hm. Tada ćemo o tome razmišljati. Do tada, uživamo u svakom zajedničkom trenutku i pametno planiramo sve obaveze.