Mama sam dvoje djece od 6 i 4 godine. Prije nepunih godinu dana sam otišla raditi u inozemstvo jer me potreba potjerala i razdvojila od djece. Djecu sam ostavila s izvanbračnim suprugom. S vremenom sam počela planirati da i njih povučem kod sebe, ali to nije tako jednostavno. Treba proći određeno vrijeme da steknem prava za stalni posao i da mogu doći. Radim sezonski i dolazim doma svaka 4 mjeseca i primjećujem da sam isključena iz svega, osim slanja novaca. Partner i ja smo već 3 godine u raspravi o razilaženju, ali smo zbog djece i financija još skupa. Osjećam se izdano jer on na kraju uopće ne želi ići u inozemstvo. Isključio me iz svega i nemam pojma što se događa. Želim djecu sa sobom. Želim ih uz sebe i da im bude lakše nego meni. Ne želim ih oteti tati, ali on to tvrdoglavo ne želi shvatiti. Kakva su mi prava s obzirom da sam ja crna ovca koja je otišla zarađivati za obitelj i koja je isključena iz svega i koja je "napustila" svoju djecu?

Svakako vam savjetujem, ako ste već donijeli odluku da biste izašli iz izvanbračne zajednice, da pokušate s ocem djece naći sporazumno rješenje glede donošenja odluke s kojim će roditeljem živjeti djeca. Kod obiteljskih sporova, bilo kakav sporazum je bolji nego višegodišnje parničenje na sudu, posebno jer djeca tako brzo rastu, a parnični postupci jednako tako dugo traju.

Naravno, bez ikakvog osuđivanja vašeg životnog izbora da odete zarađivati za svoju obitelj u inozemstvo i da poboljšate kvalitetu života svim članovima, iskreno govorim kad kažem da iznesene činjenice u ovom trenutku ne izgledaju za vas baš najbolje u smislu podnošenja prijedloga za razvrgnuće izvanbračne zajednice s prijedlogom da se djeca povjere vama na odgoj i čuvanje, a da ih otac viđa u sudski predviđenim terminima. 

Koja su prava majke nakon raskida izvanbračne zajednice?

Smatram da bi vam šanse za takvu odluku bile neusporedivo bolje u slučaju da se vratite u Hrvatsku, po mogućnosti ovdje nađete posao i ovdje vodite odgovarajuće postupke. Sud u svakom postupku koji se vodi u vezi s malodobnom djecom gleda i cijeni prvenstveno njihov najbolji interes, a u konkretnom slučaju po mom iskustvu sud će cijeniti vezanost djece s ocem s kojim su proveli nasamo koliko sam razumjela gotovo cijelu godinu. Drugi je faktor da su vas djeca rijetko viđala tijekom te godine. Niste napisali koliko dugo ostajete kući kada dođete, ali po svemu iz teksta zaključujem da su djeca puno više vremena provela s ocem. Treća stvar koja će se svakako uzeti u obzir je činjenica da li biste vi po završetku postupka donošenja odluke s kojim roditeljem će živjeti djeca, zajedno s djecom opet odselili u inozemstvo ili biste ostali s njima u Hrvatskoj u blizini očevog prebivališta.  

U slučaju da namjeravate otići u inozemstvo, a otac djece bude zahtijevao da djeca ostanu s njim u Hrvatskoj, mišljenja sam da bi sud bio skloniji ocu u tom slučaju. Tim više ako su djeca hrvatski državljani, ako ovdje idu u vrtić ili školu, ako su ovdje asimilirani u zajednicu, te ako imaju kontakte s bakama i djedovima, odnosno ostalim članovima šire obitelji. 

Dakle, u takvom slučaju, sud bi lako mogao procijeniti da je najbolji interes djece da ostanu tu gdje jesu, u njima poznatom okruženju, tim više ako se otac tijekom posljednje godine pokazao adekvatan u brizi i čuvanju djece, nego da se moraju uključivati u život njima nepoznate zajednice, čiji jezik vjerojatno ne govore i gdje nemaju back-up šire obitelji i odgojnih ustanova. 

Ako biste vi pak imali namjeru s djecom ostati živjeti u RH, smatram da imate bolje šanse i da sud donese odluku da djeca žive s vama, a oca viđaju u predviđenim terminima, nego što su to u situaciji da ih namjeravate odvesti iz Hrvatske. Pritom je bitno u sudskom postupku posebno obrazložiti baciti težište na činjenicu da niste otišli u inozemstvo zbog "napuštanja" djece, već upravo zbog njih, zbog osiguravanja njima bolje budućnosti i boljih prilika obrazovanja. Isto tako valja istaknuti izmijenjene okolnosti jer u vrijeme kada ste otišli na rad u inozemstvo nisu bili toliko poremećeni partnerski odnosi između vas i oca djece, te da sada ne vidite budućnost za vas kao par, što mijenja i vaše planove za budućnost i u slučaju razvrgnuća izvanbračne zajednice svakako želite da djeca žive s vama, a da ćete pritom maksimalno surađivati s ocem glede susreta i viđanja između njih.

Sukladno zakonskim odredbama Obiteljskog zakona, vi i otac djece, dok god sud ne donese pravomoćnu odluku s kojim roditeljem će živjeti djeca i na koji način i u kojim terminima će se viđati s drugim roditeljem, imate apsolutno jednaka prava i dužnosti što se malenih tiče. Sve to, ponavljam, uvažavajući najbolji njihov interes.To lijepo zvuči u teoriji, ali u praksi je gotovo neprimjenjivo, posebno u vašem slučaju u kojem nažalost niste fizički prisutni veći dio godine, te postaje normalno da se djeca vežu za onog roditelja s kojim žive, a upravo su djeca ta koja bi vas mogli nakon nekog vremena početi osuđivati radi "napuštanja".

Bez obzira na vaša zakonska prava, zaista vam savjetujem da prvenstveno s djecom razvijate svakodnevno što prisniji i bliži odnos, usprkos udaljenosti između vas. Ali svakako razmislite i o povratku u Hrvatsku, barem na nekoliko godina dok ne stabilizirate odnos s djecom i dok ne dovršite situaciju s njihovim ocem, na ovaj ili onaj način, to vi najbolje znate i to vam zaista nitko ne može savjetovati. Kroz taj period će vam život odgovoriti na mnoga pitanja koja vas sada muče, a vrijeme koje propustimo s našom djecom dok odrastaju zaista se nikada ničim ne može nadoknaditi. 

Nedavno sam čitala knjigu 10-10-10 koja se bavi važnosti donošenja odluka u razdoblju od deset minuta, deset mjeseci ili deset godina. Pokušajte taj scenarij primijeniti i na vašu odluku u ovom slučaju, te sjednite u miru i, uvažavajući svoje osobne prioritete, zapišite što mislite kako biste se osjećali u slučaju jedne, odnosno druge odluke u razdoblju od 10 minuta, zatim nakon 10 mjeseci i konačno nakon 10 godina. 

Odluke u razdoblju od 10 minuta su često najlakše, najjednostavnije i ljudi ih nažalost najbrže donose, ali upravo one koje reflektiraju vaš stav i osjećaje nakon 10 godina su one kojima se dolazi težim putem, za koje se treba potruditi, ako treba preokrenuti i cijeli život, ali one s kojima kasnije lakše živimo ostatak života. 

Iz srca vam želim svako dobro u vašoj, nimalo zavidnoj situaciji i nadam se da ćete donijeti odluku koja će biti u vašem najboljem interesu i najboljem interesu vaše dječice.