'Ili ćete liječiti rak ili roditi? Rodit ću!'

Petar Glebov/PIXSELL
Lidija je išla na kemoterapije kad je saznala da je trudna. Beba se rodila zdrava, no zbog strašnih i bolnih rana na prsima Lidija ne može svog sina priviti na prsa ni zagrliti. Kad smogne snage, uspije ga podignuti i izljubiti
Vidi originalni članak

Lidija Zečević boluje od raka dojke koji se pretvorio u bolne, otvorene rane na prsištu. Tijekom terapije doznala je da je trudna. Liječnici su joj savjetovali pobačaj, ali ona na to nije mogla pristati. Prekinula je terapiju kako bi rodila zdravog sina. Sad nastavlja svoju borbu za život, no dosegnula je financijsko dno i hitno joj treba pomoć.

"Antonio je prekrasna beba. Jako je dobar, no zbog velikih bolova koje trpim ne mogu mu se posvetiti koliko bih željela. Kad mi se nasmije, cijeli svijet je moj. On je moj razlog za borbu, moja snaga. No više ne mogu i nemam se kome obratiti", priča Lidija Zečević (28) iz Zagreba promatrajući nasmiješeno lice dvomjesečnog sinčića i istovremeno stišćući strahovitu ranu na grudima. Uz nju je suprug Anto (24) koji se brine i o djetetu i o teško bolesnoj supruzi. A nju život uopće nije mazio. Bivši suprug ju je napustio i sa sobom u drugi grad odveo njihovog osmogodišnjeg sina. Razveli su se 2013. godine, a on je dobio skrbništvo. Iste godine tuširajući se napipala je kvržicu u dojci, ali i na Facebooku upoznala Antu.

"Postali smo prijatelji, a prijateljstvo je preraslo u ljubav. On je svo vrijeme bio uz mene kroz najteže bitke. Zloćudni tumor otkrila sam u ožujku i tad je bio velik oko tri centimetra, a do srpnja kad su me poslali na punkciju narastao je na sedam centimetara. Odmah su me poslali na operaciju gdje su mi odstranili dojku te na njezino mjesto stavili mišić s leđa. Liječenje se nastavilo i u 2014. godini. Dobila sam 25 zračenja i 18 imunoterapija, no na 13. terapiji sam otkrila da sam trudna. Morala sam prekinuti liječenje", prisjeća se Lidija. Liječnici su joj rekli da bi trebala nastaviti s liječenjem i prekinuti trudnoću, ali ona na to nije mogla pristati. Primirje je trajalo tek nekoliko mjeseci, jer se u petom mjesecu trudnoće karcinom opet vratio.

"Vjerovala sam da će se Antonio roditi živ i zdrav i tu nije bilo kompromisa. Bez obzira na moje stanje i na moje zdravlje, on ima pravo na normalan život i nisam to mogla ugroziti. On je dijete ljubavi", kazala je. Rodila je 11. lipnja, a već u srpnju je dobila prvu kemoterapiju. Na prsima su joj se počele stvarati žive rane nalik opeklinama koje se otvaraju otkrivajući upaljeno meso. Na mjestu bolesne dojke sva joj je koža u krastama i ranama koje su se proširile do vrata.

Dodatne pretrage pokazale su i da ima tvorbu na plućima, ali još čekaju nalaze koji bi pokazali o čemu je riječ. "Sad imam još pet ciklusa kemoterapija i samo me ljubav moje obitelji drži da se ne raspadnem. Svakodnevno trpim teške bolove u cijelome tijelu, a nakon kemoterapije ne mogu ništa nego samo ležati. Imam danima visoku temperaturu, padne imunitet, nemam apetita, trese me groznica. U početku sam se pitala zašto se to sve događa meni, a onda sam se odlučila boriti za sebe, za svoju djecu i šansu da Antoniu budem majka", odlučna je Lidija.

Njezin suprug Anto tijekom razgovora previo je i nahranio dijete. Po struci je ugostitelj, a kaže da se sa situacijom teško nosi jer obitelj jedva preživljava. "U naponu snage sam i radio bih bilo što, a Lidija i ja ovdje nemamo nikoga tko bi nam mogao pomoći. Prepušteni smo sami sebi i ja nemam kome ostaviti dijete i nju ovako teško bolesnu. Preživljavamo od 1900 kuna njezine porodiljne naknade i dječjeg doplatka, a dugovi se samo gomilaju", nemoćno sliježe ramenima svjestan da ne može učiniti ništa.

Nemaju pravo ni na socijalnu pomoć jer Lidija prima porodiljnu naknadu. Ima jednu zdravu dojku, no zbog terapije ne smije dojiti, pa djetetu kupuju adaptirano mlijeko. Sav novac troše na to. Njoj bi trebali vitamini i bolja prehrana, no odriče se svega da za bebu ostane dovoljno. Računi su im u blokadi, a dugovi su narasli do 80.000 kuna.

"Jedva se snalazimo za režije, a kako preživimo mjesec ni sami ne znamo", odgovaraju zajednički suočeni sa gomilom problema. "Odustajanje za mene nije opcija. Kemoterapiju ću završiti u studenom i nadam se najboljem", zaključila je vidno iscrpljena Lidija.

Ovoj mladoj obitelji zdravlje nitko ne može nadomjestiti, ali treba im novac, hrana i odjeća za bebu. Lidijin broj telefona je 091 5036 384, a broj računa u Splitskoj banci IBAN HR8523300033242626790.

Strašne rane su posljedica smanjenog imuniteta organizma pod terapijom

Nisam se s takvom slikom susretao često, ali rane poput ovih o kojima govorite moguće su nastale kao obrambeni mehanizam organizma čiji je imunitet narušen zbog liječenja karcinoma. Inače, u današnje vrijeme i kod nas i u svijetu sve su češće situacije u kojima usred liječenje otkrijemo trudnoću, pa se onda koriste lijekovi koji neće naštetiti bebi i u pravilu se rađaju zdrava djeca. Iako su djeca u utrobi vrlo snažna i otporna, sklon sam savjetovati prekid liječenja dok žena ne rodi, objasnio je doc.dr.sc. Damir Eljuga, predsjednik Hrvatske lige protiv raka i subspecijalist ginekološke onkologije.

Lidija kaže da je njen muž Anto kao dijete od dvije godine obolio od raka bubrega. Nakon što su ga hrvatski doktori "otpisali", krenuo je na liječenje u Njemačku gdje je primao kemoterapije i išao na operaciju. Sad je zdrav mladi čovjek. (Klokanica)

Pročitajte priču o blizancima rođenima nakon što je majka tijekom trudnoće operirala karcinom dojke

Posjeti missMAMA