"Mrzim te", ljutito je rekao još malo pa petogodišnjak, prekrižio ruke, namjestio lice u poziciju durim se i zaključio nezadovoljstvo riječima "Ne želim tebe za tatu. Želim drugog tatu."

Opa, dječak želi novog tatu, pomislio sam i u djeliću sekunde pitao se kako roditelj treba reagirati u ovakvoj situaciji? Nisam potražio općeniti odgovor jer od toga nikada nisam dobio nešto dobro. Radije sam se usmjerio na trenutnu situaciju i počeo osluškivati samoga sebe. Dobro sam se osjećao i zato nisam niti na trenutak prihvatio njegovu igru. Zbog čega je bio ljut? Nisam podržao ideju o kupovini nove igračke. Gospodin kraljević bunio se zbog toga.

Bez neke pripreme, planiranja, razmišljanja pitao sam ga "Sine, ti želiš drugog tatu jer bi ti taj tata sigurno kupio što želiš, zar ne?"

"Da", kratko je odgovorio. Jednostavnim pitanjem usmjerio sam ga na drugu stranu. U zraku se osjetila promjena energije. Više nije bio toliko zaglavljen u emocijama.

Ja sam nastavio: "Onda nema boljeg trenutka od sada za priču o najboljem tati na svijetu. Spreman?"

"Da", rekao je zamišljeno s iščekivanjem što će se dalje dogoditi. Uspio sam. Pokrenuo sam vodu na svoj mlin, a on je pomaknuo fokus s problema na rješavanje.

Ostao sam opušten i osluškivao riječi koje nisam znao, ali su trebale biti izgovorene. Počeo sam pričati.

Najbolji tata na svijetu

"Bio jednom jedan dječak koji je imao najboljeg tatu na svijetu. Što god je dječak poželio njegov tata je to ostvario. Kupovao nove igračke - dvorce, brodove, vlakove… Što god je dječak poželio, tata bi istog trena išao u dućan i kupio mu. Vodio ga je svakodnevno u lunapark, kino, kazalište, gdje god je dječak poželio, neovisno o dobu dana. Ako dječak nije želio ići u vrtić, tata ga nije vodio. Umjesto odlaska na posao, ostajao je po cijele dane s njime kako bi mu udovoljio. Dječak je jako volio oca.“

"Što misliš", prekinuo sam priču, "jel' on imao najboljeg tatu na svijetu?“

Sin je potvrdno kimnuo glavicom par puta.

"Zamisli", nastavio sam, "kako bi se osjećao kada bi ja svaki puta kupio ono što želiš? Ti samo nešto poželiš i ja to odmah ostvarim. Jel' bi bio najbolji tata na svijetu?"

Ponovo je glavom dao potvrdan odgovor. Vidio sam znatiželju u njegovim očima i pitanje gdje dalje vodi ova priča. I mene je zanimalo. Krenuo sam dalje pričati:

"Dječak iz priče imao je prijatelja. Njegov prijatelj imao je sasvim običnog tatu. Tata mu nije uvijek kupovao igračke niti ispunjavao sve želje. Uz smijeh i veselje dječak i otac su se znali i posvađati."

Nije važno kako je dalje išla priča. Nije bila važna logičnost ili umijeće pripovijedanja. Ono što je bilo važno jest kako sam ja uživao u priči, kako sam pričao ni sam ne znajući gdje će me priča odvesti i kako je sin prihvatio slušanje priče. Priča mu je pomogla odvojiti se od zaglavljenog ponašanja u koje je upao.

Ne znam koliko je sin razumio priču, ali činjenica je kako se smirio. Zamolio me da mu je još jednom ispričam. To sam i napravio.

Situacija se riješila, krenuli smo dalje u nove izazove i iskušenja.

Zanimljivo, glavna poanta koju sam htio ispričati upravo mi se dogodila dok sam pisao ovaj tekst. Ponovila se identična situacija. Sin je poželio novu igračku. Ja sam rekao Ne. Onda je on ponovo poželio drugog tatu. Iako nisam imao osjećaj kako bi bilo dobro ispričati priču o najboljem tati na svijetu, pokušao sam, ali ovog puta nije išlo. Sin nije bio zainteresiran za slušanje. Nakon par bezuspješnih pokušaja različite komunikacije s njim pustio sam ga neka na miru procesuira situaciju. Nakon pet minuta nezadovoljstva uspio je pronaći svoj način izlaska iz situacije.

Poanta koju želim reći je da ne postoji gotov recept za roditeljstvo. U obitelji se svakodnevno kuhaju različite namirnice, u različitim loncima, na različitoj vatri. Također, svaki kuhar je priča za sebe, a i sam kuhar se razlikuje tijekom dana ovisno o raspoloženju. Zato ne postoji konačni odgovor što napraviti u kojoj situaciji.

Ili, kako znam govoriti malome: "Sine, uvijek postoji rješenje. Ako ga tražimo, pronaći ćemo ga. Čak i ako ga ne nađemo, pronaći ćemo ga kada prihvatimo kako u tom trenutku nemamo rješenje."

Sretno obiteljsko "kuhanje"!

Upoznajte našeg kolumnista Ognjena Livadu!