Koja je tajna uspjeha i zadovoljstva finske djece? I jesu li osjećaj sreće i zadovoljstva finske djece povezani s njihovim uspjehom na PISA testovima?

Odgovor na to pitanje velikim dijelom leži u knjizi Finski odgoj djece ugledne finske dječje psihijatrice dr. Kaije Puura (1961.) koja je upravo objavljena u Hrvatskoj u izdanju Stilus knjige. U knjizi dr. Puura opisuje upravo onaj model odgoja djece koji mnogi svjetski stručnjaci smatraju najzaslužnijim za „finski uspjeh“.

Ukratko, riječ je o odgojnom pristupu koji je već od najranije dobi usmjeren na izgradnju sretnih i emocionalno stabilnih, odnosno, kako ih autorica knjige naziva, ugodnih odraslih osoba. Naravno, ljudi se ne rađaju sami kao ugodni; u tome je vrlo važna početna uloga roditelja koji im od najranije dobi trebaju iskazivati ljubav, znati postaviti jasne granice, raditi na izgradnji njihovih socijalnih i emocionalnih vještina te ih pohvaliti za dobro ponašanje... Na taj će način djeca odrasti u zadovoljne i ugodne odrasle osobe, koje, prema riječima dr. Puura, krase srdačnost, uljudnost, obazrivost, dosljednost, pravičnost, prilagodljivost, samokontrola, empatičnost i neke druge također poželjne osobine o kojima autorica vrlo detaljno piše u svojoj knjizi. Naime, mnoga istraživanja, kao i dugogodišnja praksa dr. Puura u radu s djecom, pokazuju da su takvi pojedinci kasnije bolje prihvaćeni među vršnjacima, ali i u društvu, te općenito uspješniji, a posljedično tome i sretniji.

Osim što detaljno obrazlaže finski model dobra odgoja i kako ga primijeniti, dr. Puura podijelila je s čitateljima i uvide iz svoga tridesetogodišnjeg iskustva u svakodnevnom radu s djecom od najranije dobi, iznoseći pritom neka vrlo važna zapažanja i mnogo praktičnih prijedloga za rješavanje svakodnevnih situacija s kojima se susreće svaki roditelj. Upravo zbog toga, ova je knjiga i nužan vodič koji će pomoći roditeljima, ponuditi im praktične savjete i potaknuti ih da shvate kako njihovo ponašanje i ophođenje s djecom može imati pozitivan utjecaj na njihov razvoj, osjećaj zadovoljstva i sreće.

Ukratko, knjiga Finski odgoj djece pomoći će vam da otkrijete kakva je to ugodna osoba, kako razgovarati s djetetom, kako prevladati nesuglasice i teške situacije između roditelja i djece, kako izbjeći zamke roditeljske samovolje, kako uspostaviti svakodnevnu rutinu vezanu za hranjenje djeteta i odlazak na spavanje i zbog čega je to bitno te zašto je "slobodna igra“ najbolja za razvoj kreativnosti. I vjerojatno najvažnije od svega, naučit će vas što znači biti dobar roditelj i kako to postati jer samo dobri roditelji odgajaju dobru i sretnu djecu.

Knjiga se može pronaći u svim knjižarama i na kioscima po cijeni od 99,00 kuna u izdanju Stilus knjige.

Donosimo ti ulomak iz hit knjige "Finski odgoj":

RODITELJSTVO – DIJETE KAO ČLAN OBITELJI

Dolazak djeteta u obitelj uvijek predstavlja promjenu koja utječe na međusobne odnose članova obitelji i njihovu svakodnevicu. Za razliku od većine mladunaca sisavaca, ljudsko je mladunče isprva potpuno ovisno o skrbnicima, a vještine potrebne za samostalan život stječu se postupno kroz razvoj u djetinjstvu i mladosti.

Iako dijete od svojega rođenja također ima ljudska prava kao i odrasla osoba, ono nema mogućnosti koristiti se njima. Malo dijete nije u stanju brinuti se o sebi ni donositi razumne odluke o, primjerice, odijevanju ili prehrani bez pomoći roditelja. Iz ove različite raspodjele znanja, iskustva i odgovornosti za donošenje odluka proizlazi da roditelji i djeca imaju različita prava i obveze u obitelji. Kako se znanje i vještine postupno nakupljaju, tako i braća i sestre različite dobi i u različitim fazama razvoja imaju različita prava i obveze.

Prva je dužnost roditelja održati dijete na životu. Za te potrebe roditelj mora zaštititi dijete od opasnosti i nezgoda, kao i osigurati mu osnovne potrepštine poput odgovarajuće hrane, odmora i higijenskih uvjeta. Usto, roditelj se mora brinuti o mentalnom razvoju djeteta. U to pripada razumijevanje djetetovih emocionalnih poruka i odgovaranje na njih, reguliranje djetetova ponašanja, razumijevanje i reagiranje na ponašanje djeteta, poučavanje djeteta i igranje s njime. Preduvjet za ispunjavanje ovih zadataka je da se roditelj obveže na svoju ulogu.

Drugim riječima, roditelj mora u praksi biti u stanju brinuti se o djetetu i, po potrebi, djetetove potrebe staviti ispred svojih, na primjer, kada bi želio spavati, ali dijete treba hranu ili drugu njegu. Dijete se, pak, veže za roditelja koji mu pokazuje posvećenost i uči s roditeljem da se sam zaštiti, regulira vlastito tijelo, doživljava i regulira emocije, kontrolu ponašanja i igranje kako s roditeljima, tako i s drugima.

Sljedeća vježba dat će nam predodžbu o doživljaju svijeta bebe i malog djeteta. Zamislite da se nalazite u posve novom svijetu, gdje pet metara visoka bića govore jezikom koji ne razumijete. Također ne znate što su predmeti koji se nalaze oko vas – jedine poznate stvari su glasovi i način kretanja jednog ili dvaju bića. Dižu vas u naručje i opet spuštaju, stavljaju neke krpe oko vas, a nekad ih i skinu. Ne znate riječi, ali kad zaplačete, daju vam hranu, nose vas u naručju ili vas stave na spavanje.

Postupno počinjete prepoznavati lica bića oko sebe i shvaćate da pripadate istoj vrsti i skupini. Počinjete prepoznavati i predmete, posebno ako ih možete okusiti ustima. Nakon otprilike šest mjeseci počinjete shvaćati da su zvukovi koje predmeti ispuštaju iz usta riječi i da one znače nešto te počinjete vježbati kako se one stvaraju. Nakon otprilike dvanaest mjeseci vježbe i sami već možete izgovoriti kratke riječi, ali i dalje nailazite na stvari i predmete koje prije niste vidjeli i koje ne razumijete.

Do navršene treće godine naučili ste da govorom možete iskazati svoje misli, prenijeti emocije i tražiti nešto. Međutim, s vremena na vrijeme teško vam je prihvatiti da ne dobivate uvijek ono što želite. Zbog toga vam se plače i osjećate se kao da ćete puknuti. Ponekad osjećaj bijesa može biti toliki da vičete i udarate druge. Također, ne možete predvidjeti što će se dogoditi ako se popnete visoko i padnete ili ako se igrate na autocesti.

Svrha je navedene vježbe ilustrirati što se može očekivati od malog djeteta, a što ne. Tijekom prvih šest mjeseci najvažniji je zadatak roditelja osigurati da dijete ne čeka predugo na bliskost, utjehu, hranu ili ispunjavanje bilo koje druge potrebe. Također, dijete sve vrijeme mora biti zaštićeno, jer se ne može samo zaštititi od pada, primjerice, dok na stolu za presvlačenje uči prevrnuti se na stranu.

Dijete vrtićke dobi uči jesti raznoliku hranu, ali još uvijek nije u stanju razumno odlučiti što bi trebalo jesti. Ono u toj dobi već može prepoznati neke opasnosti u domu i okolini, ali još uvijek treba stalnu zaštitu i brigu roditelja ili druge odrasle osobe. Dijete školske dobi možda zna gledati na sat, ali neće nužno samo znati u koje bi se vrijeme trebalo vratiti kući niti će znati pridržavati se toga vremena bez pomoći roditelja.

Jednako tako, školarac se može, u poznatim okolnostima i situacijama, sam zaštititi (na primjer, u vožnji biciklom do škole), ali treba roditeljsku pomoć da odluči može li voziti bicikl ,središtem grada. Tinejdžer se, s druge strane, može činiti vrlo neovisnim i upućenim, ali će i dalje trebati veliku pomoć roditelja kako bi osigurao svoje zdravlje i sigurnost u vezi s pitanjima kao što su konzumacija duhana i alkohola ili prakticiranje seksualnih odnosa.

Djetetu su roditelji i funkcioniranje s njima prvo i važno „razvojno okruženje“. S prvim djetetom roditelj ili roditelji trebaju razmišljati i učiti kako se brinuti o njemu i što se od njega može očekivati u različitoj dobi. O pravima djeteta, njegovim slobodama i odgovornostima dobro je razgovarati već od vrtićke dobi. Dijete u razvoju i odrastanju nema znanja ni vještina biti „upraviteljem svojega života“ niti mu je to, srećom, potrebno u normalnim okolnostima. Iako dobra skrb za malu bebu zahtijeva takozvani „život prilagođen djetetu“, već u drugoj polovini prve godine života roditelji trebaju preuzeti ulogu vođe i započeti postavljanje pravila o tome što dijete smije raditi, a što ne smije.

Roditelji moraju postaviti pravila što se smije, a što ne smije raditi.

Od svih pravila najvažnija su ona neophodna da bi se dijete zaštitilo i održalo na životu. Ova pravila tiču se, primjerice, stvari koje su opasne za dijete (igranje oštrim predmetima, istrčavanje na cestu, penjanje visoko, boravak dokasna vani ili u gradu itd.), stvari koje su djetetu neophodne (raznolika prehrana, dovoljno odjeće itd.) i stvari koje su opasne ili štetne za druge (druge ne smijemo povrijediti, ne smiju se uzimati tuđe stvari itd.).

Druga po važnosti pravila jesu ona koja obitelji olakšavaju zajednički život. To su, na primjer, pravila ponašanja (kako se ponašati za blagovaoničkim stolom, kako razgovarati kod kuće i izvan kuće itd.) i opća pravila doma (gdje ostaviti odjeću, briga o čišćenju itd.).

Treća vrsta pravila jesu ona koja povremeno mogu biti fleksibilna, npr. iako se običnim danima ne može biti budan dokasna, tijekom blagdana obitelj može odlučiti ostati budna zajedno nešto duže.

Roditeljsko usmjeravanje i njihova pravila olakšavaju život djetetu jer u obitelji stvaraju kontinuitet i osjećaj poznatosti. Ne treba svaki dan zasebno razmišljati kad se jede ili ide na spavanje ili kada se dolazi kući. I osjećaj sigurnosti u djece raste ako znaju da su neke stvari uvijek zabranjene i da se određene stvari uvijek ponavljaju na isti način.

Ne morate svaki dan razmišljati o tome kad jesti ili ići na spavanje ili kada dolazi kući.

Posebno kod vrlo malog djeteta roditeljsko usmjeravanje važno je za razvoj djetetove unutarnje sigurnosti, jer dječja mašta stvara razne prijetnje. Djetetu je važno iskusiti i znati da su roditelji sposobni odlučivati i brinuti se o njegovim stvarima. Tada zna da će ga roditelji također zaštititi i od lopova i čudovišta.