Dakle, nedavno sam se rastala. To već svi znate. I kako vrijeme ide, polako se snalazim u novom životu. Pod novim životom mislim na hrpu novih situacija u kojima nas je troje umjesto četvero. U kojima nema još te jedne odrasle osobe koja je tu. I za posebne, i za potpuno obične trenutke.

Kada, na primjer, treba Evi obrisati guzu dok Lucija pada na glavu s trampolina. Ili kada kasno navečer, s curama u autu dođem doma, a one snene, u bunilu žele da ih obje unesem u stan. Naravno, istovremeno!

U takvim trenucima se uvijek sjetim jedne rečenice koju sam negdje davno pročitala: Za odgoj dvoje djece potrebno je dvoje ljudi! Istovremeno. No, dobro, naravno da se sve može i bez te druge osobe, ali ponekad bi bilo lakše. Jer situacija 1:2 zna biti stvarno izazovna.

More more

I tako smo nas tri krenule na more. Ljetujem na Hvaru, kod svojih staraca, i to je divno. Pomoći i podrške sa svih strana. Što se toga tiče, stvarno imam divne roditelje.

S druge strane otoka imamo jednu malu ribarsku kućicu. Idealna za robinzonski odmor. Makadamska cesta vodi do nje, prvi dućan je udaljen 3 km, od sadržaja samo sunce, more i stijene! Šta će ti više! I svako ljeto odemo tamo na tjedan, dva, dok nam robinzonski odmor ne dosadi. I tako, razmišljajući da li da se ove godine upće uputim na takvu avanturu (iskreno, nisam baš imala preveliku motivaciju, sve mi se činilo kao velika gnjavaža), javio mi se prijatelj da bi mi se pridružio.

Prijatelj, također upravo rastavljen, sa svojim klincima dolazi na moj otok. I pao je dogovor. Nas dvoje, petero djece, tjedan dana zajedničkog ljetovanja. Pa da vidimo kako će to biti!

Produžena obitelj

Budući on inače živi u inozemstvu, klinci su se do sada vidjeli samo jednom u životu. No, nekako, poznavajući ga (a prijatelji smo već 15 godina), činilo mi se da bi to moglo dobro funkcionirati.

Krenulo je zanimljivo. Prvi dan, Eva (3), je njegovog najmlađeg sina Vinija (3) cijelo popodne na plaži navlačila za pimpek. Moji pokušaji da ju spriječim nisu urodili plodom. Tek kad se Vini sjetio obući gaće (pametan dečko), situacija se smirila! A Lucija (7) se nikako nije mogla odlučiti koji joj je od njegove dvojice starijih sinova, srčanog Valdiana (8) ili nježnog Grge (9), pogodniji za dečka! Dok se nije prestala odlučivati!

Ljudi su nam se blagonaklono smješkali i rekla bih, pomalo samilosno nas pogledavali na plaži.

Trebalo nam je dva dana da se uštimamo, a onda je ekipica funkcionirala savršeno. Naravno da je bilo svađa, zanovijetanja, tužakanja, suza, pa čak i tuče, ali isto tako bilo je puno jako dobrih stvari.

Veći klinci su se satima igrali zajedno, skoro da im ponekad nismo ni trebali. I brinuli su se za malce kada im nas dvoje nismo bili odmah pri ruci. Ravnopravno su dijelili kekse na plaži i pazili da ima za sve. Pomagali postaviti stol i pospremiti ga nakon ručka. Nosili vodu za WC (jer nismo imali tekuće vode) i pomagali peći kruh. Igrali se brodova, satima visili po luftiću i dasci za jedrenje i zamišljali da su gusari. Učili jedni od drugih.

I sada, kada pišem sve ovo, mogu stvarno reći da sam uživala u tom vremenu i u svojoj trenutnoj produženoj obitelji.

U dijeljenju, u sitnim večernjim razgovorima, u filozofiranju o odnosima i priči o fotografiji. U kuhanju, u dobroj atmosferi, u igranju s klincima, u žamoru, kaosu i zbrci.

Sinergija

Naravno da sam se pitala kako ćemo se fend i ja slagati u takvoj situaciji. Niti ja poznajem dobro njegovu djecu, niti on moju. I naravno da nam se odgojne metode ne podudaraju u potpunosti. I tako je i bilo. Bilo je različitosti o kojima smo razgovarali i svatko od nas je mislio da baš on radi ispravnu stvar i onih u kojima smo uvidjeli da je metoda i način odgoja onog drugog, u stvari, nešto što bi i sami željeli primjeniti u svom odgoju. Samo ne znamo kako. Što smo onda i pokušavali napraviti.

Naučila sam puno od ovog ljetovanja.

Da su svi krajevi nečega, ujedno i novi počeci nečeg drugog.
Da je divno otvoriti se životu koji nam onda pošalje podršku u obliku u kojem ju uopće nismo očekivali.
Da je život pun mogućnosti. Za sve nas.
Da iz svake situacije možemo naučiti nešto što će nas obogatiti kao osobu.
Da se djeca vrlo brzo prilagođavaju na nove situacije. Ako se u njima osjećaju prihvaćeno i OK.

I da je stvarno, istinsko, podržavajuće prijateljstvo između muškarca i žene stvarno moguće!

Hvala ti, Saša.