Dojenje - kategorija u koju vole zabosti svoj nos svi znani i neznani
Prije osam mjeseci i evo koji dan postala sam majka. Rodila sam svog prvog sina, doživjela uvjerljivo najljepši trenutak života, ostvarila svoj najveći san. U tom jednom balončiću od sapunice punom predivnih emocija, potoka i rijeka suza radosnica, tone ljubavi, sreće i uzbuđenja, par dana nakon poroda sam izašla iz rodilišta i suočila se sa stvarnim svijetom. A stvarni svijet u paketu majčinstva nosi i neke stvari kojima tu ne bi trebalo biti mjesto.
Prije nego sam postala mama često sam znala i u svojim tekstovima i u razgovorima sa svojim prijateljicama preispitivati onu „žena je ženi vuk“. Ne želim ispadati neka naivna Crvenkapica, ali moram priznati kako sam uvijek birala vjerovati kako je žena ženi štošta divnoga, ali baš nikad po defaultu vuk. Iako sam baš od žena znala i u svom privatnom i poslovnom životu doživjeti neke neugodne momente, nikad nisam to generalizirala i pripisivala spolu, nikad nisam dala na nas žene u globalu. Glasno sam zagovarala žensku solidarnost i romantizirala i tamo gdje je bilo mjesta za romantiziranje, i tamo gdje ga nije bilo ni u tragovima.
A onda sam rodila i susrela se s jednom potpuno novom kategorijom ženske nesolidarnosti – mom-shamingom. Šokiralo me na prvu, iako kad sada s odmakom objektivno sagledam situaciju jasno je kao dan da je jedno takvo životno polje poput roditeljstva u kojem ne postoji jedna univerzalna formula ni za što, itekako plodno tlo za osuđivanje tuđih izbora i načina.
Udarilo me to kao neočekivani šamar odmah nakon poroda, sve kao fino upakirano u komentar „aha, nisi rodila prirodno nego na carski“. Jer očito je samo jedan PRIRODAN i NORMALAN način na koji svoje dijete možeš donijeti na svijet. I nema veze što si ga devet mjeseci nosila pod srcem, strepila iz dana u dan, imala neprospavane noći što od brige, što od uzbuđenja pred svaki pregled, nema veze što si u rađaoni provela sate i sate neizvjesnosti, poslije se nosila s boli kakvu u životu prije nisi osjetila, ništa to ne igra ulogu u očima onih žena koje će bez da trepnu preko usana prebaciti takav komentar. U njihovim si očima manje dobra majka, odmah u startu.
Zatim dojenje. Kategorija u koju vole zabosti svoj nos svi znani i neznani. Od susjede s kojom si jedva koju rečenicu progovorila u životu, pa do prodavačice u trgovini... Čim im padne pogled na mamu s bebom u naručju, k'o iz topa oni izvale „a dojiš li?“. Jer samo je jedan ispravan izbor. Kad sam ostala bez mlijeka prije par mjeseci uhvatila sam se kako se na svako ovakvo pitanje pomalo pravdam... „Joj, pa evo jesam do nedavno, ali nažalost...“ – izlazilo je redovito iz mojih usta, uz zamuckivanje i pognuti pogled. Kad sam si osvijestila sram koji osjećam jer više ne dojim dala sam samoj sebi jedan mentalni šamar što sam uopće dopustila da me osuđivanja drugih žena dovedu do toga. U njihovim očima potpuno je nebitno što iz dana u dan poduzimaš sve da ti dijete bude zdravo, sretno, sito i zadovoljno... U njihovim očima, ako ne dojiš, pretpostavljaš, manje si dobra majka.
Ova lista tema za mom-shaming je preduga da bih ju cijelu analizirala. Mame koje rade vs. mame koje ostaju doma s djecom, prehrana kašicama vs. beba vođa dohrane, korištenje baby kozmetike vs. kupanje beba samo u vodi, jednokratne pelene vs. platnene pelene, nošenje beba vs. nenošenje, uspavljivanje beba na rukama vs. cry it out metode, odrastanje uz životinje vs. životinja nema što raditi oko djeteta... Itd, itd, itd... Gotovo svako polje roditeljstva, njege i odgoja je plodno tlo za mom-shaming i posramljivanje drugih mama zbog njihovih odabira. Nekad je uzrokovan od strane drugih mama/žena, nekad ga same sebi stvorimo pod pritiskom očekivanja okoline.
Moram priznati da sam se prvih par mjeseci majčinstva, još uvijek u sve nesigurna, još uvijek pod hormonima i emocijama, itekako teško nosila s mom-shamingom. Kao da mi nije bilo iz dana u dan dosta osjećaja da nemam pojma što radim, osjećaja koji neminovno svaka novopečena mama osjeti redovito, tu su još bili i svi oni koji bi mi nerijetko kljucali po mozgu i inboxu sa svojim „savjetima“ u pozadini kojih se krilo štošta prije nego običan dobronamjeran savjet. Nisam ja neka mimoza baš u životu koju iz takta izbacuje svašta, niti mi je uslijed svega zakazao detektor za prepoznavanje dobronamjernih ili konstruktivnih savjeta... Jednostavno granica između savjeta i mom-shaminga postoji, prilično je jasna i prelaziti je ne bi trebao nitko i nikada dok god dijete koje je u centru ove priče nije zaista ugroženo.
Pa zašto onda neke mame tako rado i često plešu po toj granici i prelaze je? Ne znam. Ne sumnjam da je oduvijek bilo tako, ali vjerujem da je s vremenom sve gore. Otvorenost, javno pričanje o raznim temama, društvene mreže i serviranje fragmenata života na njima... sve je to dalo krila svima onima koji jedva čekaju da zabodu svoj nos u tuđe živote i prospu svoja zrnca mudrosti. Koji uopće motiv stoji iza potrebe za posramljivanjem drugih mama i njihovih tehnika i metoda, ne znam. Je li to u njihovim očima neki rat, nadmetanje tko je bolja mama, ili zaista vjeruju da u roditeljstvu i odgoju postoji samo jedan jedini, univerzalni i pravi način, i da je to baš taj njihov... Moram priznati da je to izvan mogućnosti shvaćanja mog uma.
Ono jedino što znam dolazi samo i isključivo iz onoga što osjećam: majčinstvo je teško samo po sebi i bez da jedne prema drugima budemo okrutne.
I ako te ikada druga mama ili okolina posramila zbog tvojih majčinskih izbora, zapamti da nisi manje dobra ili manje majka jer radiš stvari onako kako ti osjećaš i misliš da je za tvoje dijete najbolje. Svom si djetetu jedina mama. I najbolja si mu mama. Jednom kad odraste to će ti i samo reći, a razlog iza toga neće biti ni način na koji si ga donijela na svijet, niti trajanje tvog dojenačkog staža. Razlog će biti samo i isključivo ljubav kojom si ga zalijevala svaki dan da naraste u čovjeka.
Poopeys pelene novi su PEPCO hit proizvod, a pronaći ih možete u tri veličine. Pelene uspješno odgovaraju na sve zahtjeve mama: omogućavaju mališanima maksimalnu slobodu pokreta uz najvišu razinu udobnosti i higijene. Tu je i posebna upijajuća jezgra koja omogućava automatsko upijanje vlage, a prozračni, mekani materijal osigurava prolaz zraka i omogućava koži da diše bez izazivanja iritacija. Sve to prati i zaigran dizajn te uobičajeno povoljna cijena!
Saznajte više na www.pepco.hr