U svibnju smo akciju Podijelite priču posvetili bakama i pozvali ih da nam šalju svoje priče o tome kako je to biti baka. Prvu objavljujemo priču naše čitateljice, bake Marije koja će na dar dobiti paket Olival proizvoda: Ekstra hidratantnu kremu za dnevnu njegu i Venogel.

Ponovno proživljavam noćni život roditelja

Imam tri unuka i volim ih jednako kao i svoju djecu. Uz njih je ponovno proradio i onaj majčinski instinkt koji vas noću budi na svaki zvuk i pokret djeteta. Tako sam u zadnjih nekoliko godina ponovno iskusila tipični noćni život mladih roditelja. Kad god bi neki od mojih unuka spavao kod mene, i to najčešće sa mnom u krevetu, probudila bih se zaista na svaki glas i svaki njihov trzaj, a bilo je i pravih noćnih drama kada su bili bolesni i od kašlja ne bi mogli spavati, ili bi teško disali zbog začepljenih nosića, ili pak kad bi se probudili u suzama zbog nekog ružnog sna. Kao da sam se vratila u godine kad su moja djeca bila mala.

Za unuke se više brinem

No postoji i jedna bitna razlika: za svoje unuke se puno više brinem. Kad sam, u svojim dvadesetima, postala mama, bila sam puno bezbrižnija, uvijek sam nekako vjerovala da će s djecom sve biti u redu. Bila su i drugačija vremena, djeca su se često sama igrala na dvorištu s drugom djecom iz susjedstva i odlazila sama u dućan već s četiri-pet godina, a sada, tridesetak godina kasnije, ne pada mi na pamet svoje unučiće puštati van bez nadzora.

I kad je riječ o raznim dječjim vratolomijama - prije sam bila puno mirnija, a sad, kad gledam svoje unuke i stvari koje izvode u parku, doslovno strepim nad njima. Poput kopca hodam za njima pa parku da bih mogla reagirati ako se nešto dogodi, ali unatoč svom strahu, trudim se ipak ih puštati da se igraju kako žele.

Sve drugo može čekati

I kad sam s njima, bilo vani ili kod kuće, potpuno sam im posvećena. Kuhanje je jedina stvar koju u tom vremenu radim, jer moramo nešto jesti, a sve drugo stavljam na čekanje i igram se s njima, čitam im priče, zajedno gledamo crtiće...

Kad su moja djeca bila mala, bilo je važnije očistiti stan, ispeglati rublje i obaviti sve druge poslove, nego igrati se s djecom. Čini mi se da je tada bilo normalno da se djeca odgajaju usput pa sam tako i ja radila. Tužno je to reći, ali kao da sam se za toliko drugih stvari brinula više nego za svoju djecu. Možda baš zato, sada mi ništa nije važnije od prilike za druženje sa svojim unucima.

Pošaljite nam i vi svoju priču!