Moram priznati da sam kao roditelj uzela na sebe zadaću da djecu naučim stvarima za koje mislim da su važne u životu, koje želim da ih prate i kada odrastu i kad ja više ne budem uz njih. Važnost suosjećanja, lijepog ponašanja, ravnoteže, dovoljnog odmora, boravka u prirodi, ispravnosti u jelu, neke su od bitnih točaka koje imam na umu i koje hoću prenijeti u nasljeđe.

U razgovorima sa svojom skoro petogodišnjakinjom često moram odgovarati na škakljiva pitanja, kao zašto je netko umro od bolesti, kako se to desi.

Takva pitanja koristim kao priliku da joj kažem da uvijek moramo slušati svoje tijelo i da nam ono mnogo puta ranije govori da nešto nije u redu i koje su njegove potrebe.

Kao onda kada nam mjehur govori 'pun sam, moraš pišati' ili 'gladna sam, žedna sam ili pospana'. Sve su to naše osnovne potrebe koje moramo zadovoljiti da bi naše tijelo radilo kako spada.

I tada kažem: "A što još naše tijelo voli?" Pozitivne misli! Pa joj dajem jednu pozitivnu misao: "Reci u sebi: Ja Gloria volim sebe". Smiješi se zatvorenih očiju pa mi kaže: "Znaš, mama, i moje je tijelo reklo da mene voli!"

I tu dolazimo do dječje mudrosti, do blaga koje je u svoj djeci samorazumljivo pohranjeno, a koje mnogi ljudi izgube kako odrastu. Znam da naše društvo, mediji, često prenose kontradiktorne poruke o životnim vrijednostima, percepciji tijela i spolnim ulogama. Nadam se samo da moja mala mudra glavica neće izgubiti doticaj sa svojim unutarnjim vodstvom. Zato smo mi roditelji tu da pomognemo svojoj djeci.