Kada sam bio na roditeljskom dopustu shvatio sam zašto kažu: "Nema ljepšeg nego kada beba spava." Dijete je zbilja lijepo dok spava, ali ključ "ljepote" je u miru, tišini i slobodnom vremenu.

Nažalost, bebonja nije uvijek bio suradljiv što se tiče spavanja. Trebalo mi je vremena da shvatim o čemu se radi - što sam imao više obaveza i želio mir, tišinu i slobodno vrijeme, imao sam i više problema s uspavljivanjem koje je trajalo više nego što je trebalo. Također sam primijetio kako sam nakon duge borbe uspavljivanja bio umoran, demoraliziran i iscrpljen. Kada bih napokon osvojio slobodno vrijeme, nisam mogao ništa raditi i vrijeme bih uzaludno trošio na lutanje internetom.

Tajna uspješnog uspavljivanja

Trenutak preokreta dogodio se kada sam gubio još jednu u nizu bitki uspavljivanja. Više nisam znao što reći, probati, napraviti. Bio sam bespomoćan. U očaju počeo sam se sinu jadati kao najboljem prijatelju, rekao sam sve što mi je bilo na duši. Govorio sam kako ne znam što trebam napraviti da spava, ali kako jako želim da zaspi. Izgovarao sam svoje sumnje vezano za posao koji sam radio, strahove vezano uz novce, nesigurnost vezano za druge teme… Čim sam počeo pričati, primijetio sam kako se mali smirio. Ako ne ide drugačije, onda ćemo pošteno, kaže izreka i nastavio sam dalje iskreno iznositi nervozu na vidjelo. Govorio sam sve što me mučilo u trenutku, iznosio strahove, sumnje. Kako sam pričao meni je postajalo lakše, a na neki tajanstveni način i on se umirivao. Ja bih nastavljao pričati, a on tonuti u san. 

Ne znam u čemu je bila tajna uspavljivanja, niti mi je bilo važno, glavno da je funkcioniralo. 

Takvo uspavljivanje počeo sam primjenjivati čim bi se normalno uspavljivanje pokazalo neuspješnim. Onda sam shvatio. Bebonja me podučavao. To je bila lekcija prisutnosti ili sadašnjeg trenutka.

Beba - mudrac

Toliko puta sam čitao o mudracima koji na upit učenika kako postati mudrac odgovaraju: "Jednostavno je. Kada jedeš onda jedeš. Kada hodaš onda hodaš." Moja baka je to govorila: "Sine, kada ljubiš onda ljubi, kada učiš onda uči", a sada je sin poručio: "Kada si sa mnom, onda budi sa mnom, kada radiš nešto drugo, onda radi nešto drugo."

I počeo sam to primjenjivati. Kad sam bio s njim, pokušavao sam u potpunosti biti s njim. Nisam razmišljao o obavezama, poslovima, već sam bio posvećen njemu. Kada je došlo vrijeme spavanja, uspavljivao sam ga. Bez razmišljanja što moram napraviti, bez straha, sumnji…  Jednostavno sam ga uspavljivao. On bi brzo zaspao, a ja bih se posvetio drugim stvarima. Čak i u trenucima kada ne bi odmah zaspao, zadržao sam mir i prolazio situaciju korak po korak. 

Zbog nekog razloga odrasli su uspjeli zaboraviti biti u sadašnjem trenutku, umjesto kojeg učestalo prebivaju u prošlosti i budućnosti. Za vratom nam visi ono što moramo napraviti, bojazan od onoga što se desilo, strah od onoga što bi se moglo desiti, a sadašnji trenutak bespovratno odlazi. Tu nam mogu pomoći djeca. Oni su majstori sadašnjeg trenutka, sve dok ih ne naučimo drugačije.

Od djece možemo naučiti puno stvari, barem ja od sina učim. Istina, ponekad zaboravim koju lekciju, ali srećom mali me bez problema podsjeti. I za kraj, svaka čast sadašnjem trenutku, ali zbilja je prekrasno kada beba spava. ;)