Čudesnih milijun minuta od prvog susreta s kćeri

Thinkstock
Tih 1.051.200 minuta, koliko je prošlo od našeg prvog susreta, proletjele su. Nisam ni znao niti sam svjestan kako milijun nečega može tako brzo odletjeti. Jučer smo te upoznali, još malo pa vrtić, sutra ćeš mi na fakultet otići
Vidi originalni članak

Upoznali smo se jedne vruće srpanjske večeri. Bilo je to prije dvije godine. Sjećam se kako je bilo poprilično sparno. Nije bilo toliko neizdrživo, ali bilo je teško. Trebali smo se upoznati nekoliko dana prije, no nisi tad htjela, nego si odgodila. Onako tvrdoglavo kako ti samo znaš iako sam se za to mjesecima pripremao. Odlučila si održati naše odavno zakazano upoznavanje. Baš tu večer. Najavila si mjesto, ali ne i vrijeme. No rekla si da požurim kako ne bih zakasnio. 

Te večeri nije bilo semafora u Zagrebu. Mislim, bilo ih je, no nisam baš obraćao pažnju na njih. Sjećam se kako me obuzelo veliko uzbuđenje prikriveno blagom dozom panike i straha. To je onaj osjećaj koji su prošli svi oni koji su išli na ovakav susret. Došao sam na dogovoreno mjesto i nisam imao izbora nego čekati. No, nisam dugo čekao. Nakon puno, puno hrabrosti, disanja i snage, došao je i taj trenutak. Sve oko nas je u sekundi utihnulo. Vidio sam te. Došla si pred mene i poljubio sam te u obraz. Postao sam tata….

Nevjerojatno brzo je proletjelo tih 730 dana. Zastrašujuće. Od trenutka kada smo došli kući, polegli te na krevet i legli pored tebe, i pitali se "a što sad?", prošlo je 17.520 sati. Ni ja ni tvoja predivna mama nismo imali blagog pojma što ćemo s tobom, koliko god to grozno zvučalo, ali to je osjećaj koji ima svaki novopečeni roditelj. I učili smo. Kako smo se upoznavali sve više, tako si ti učila od nas, kao i mi od tebe. 

Tih 1.051.200 minuta, koliko je prošlo od našeg prvog susreta, proletjele su. Nisam ni znao niti sam svjestan kako milijun nečega može tako brzo odletjeti. Jučer smo te upoznali, još malo pa vrtić, sutra ćeš mi na fakultet otići. Vrijeme samo ide, strelovitom brzinom i ne mari ni za koga. U toj brzini snalazimo se kako možemo i koliko možemo, pa koji puta ukrademo koju minutu ili sat više da bi bili zajedno. Ali svaka takva minuta je dragocjena.

Od male bebice od samo 50-ak centimetara izrasla si u curetak koji zna što hoće, ima snažan stav i ne dopušta da ju se, kako da to pristojno kažem, za..bava. Mamina kćer i tatin ponos. I ne bi volio da je ikako drugačije. Jer sve je savršeno…. 

Pogledajte Specijal: Vodič za tate

Posjeti missMAMA