Bolje igračke od smeća, nego smeće od igračaka

Thinkstock
Nikada nisam bila tip za ručne radove, projekti iz tehničke kulture i likovnog nisu izgledali baš reprezentativno, ali rođenjem mog kraljevića, postala sam ne samo mama, već i inovator svih mogućih igračaka kućne izrade
Vidi originalni članak

Nikada nisam bila tip za ručne radove, projekti iz tehničke kulture i likovnog nisu izgledali baš reprezentativno, ali rođenjem mog kraljevića, postala sam ne samo mama, već i inovator svih mogućih igračaka kućne izrade

Nikad nisam bila neki tip za ručne radove, projekti iz tehničke kulture i likovnog nisu baš izgledali reprezentativno i jedva da bi se provukla s klimavom četvorkom za moja umjetničko-tehnička dostignuća. Ali kako prilika čini lopova, rođenjem mog kraljevića, postala sam ne samo mama nego i (silom prilika) inovator svih mogućih vrsta igračaka kućne izrade. Jednostavno sam gledajući sve one plastike i kartone raznih ambalaža koje svi svakodnevno bacamo, počela u glavi sklapati raznorazne kombinacije istih, jer mi je bilo žao sve to poslati u smeće neiskorišteno. A  mogućnosti je bezbroj... Malo surfanja po internetu, malo mašte, skoro nimalo potrošenih kuna, par večernjih sati tjedno bez televizije i - voila'!  

Žičara od kutije za kolače

 Tako se nas dvoje kroz zadnju godinu možemo pohvaliti s više kućnih projekata koje smo napravili od - smeća. Moj osobni favorit je žičara napravljena od plastične kutije za kolače, 10-tak metara tankog konopa i dva mala kolotura, jednog smo postavili na kvaku od prozora, a drugi na kvaku od kuhinjskog ormara i kroz njih provukli konop (ukupan trošak oko 20,00 kn). U kapsuli smo nekoliko dana vozali razne autiće, igračke, figurice i ludo se zabavljali smišljajući situacije da se žičara zabila u oblak, da se počela ljuljati na vjetru i slično. Žičari je nažalost (privremeno) odzvonilo kad sam se jedno jutro digla i zaletjela po čašu vode za malog princa, ali bez leća koje su prilično velike dioptrije, i svom snagom se zabila glavom u našu konstrukciju.

Plastična kutija se odlijepila, iz nje su se prosuli hotwheels autići po meni, konop se otkačio, a ja se onako kratkovidna još uvijek pitala što li se to događa, pitajući se je li možda sanjam prizore iz filma "Sam u kući" kada se mali Kevin razračunavao s provalnicima. Sve bi to bilo dobro da mali nije to sve vidio i prvo razrogačenih očiju gledao u mene zašto sam mu razbila žičaru, a onda smo oboje pukli od smijeha na tu scenu. Znači zabava vam je zajamčena pa makar i prilikom slučajnog uništavanja kućnog projekta.

Mačevanje rolama WC papira

Moj princ je s druge strane ljubitelj nešto nasilnijih igara, ništa čudno za ultra-živahnog petogodišnjaka kojeg odgajaju skoro pa same žene (mama, baka, tete u vrtiću) pa je njegov najčešći poziv meni "Mama, amo se mačevat!". To je naš signal da smo skupili dovoljno rola od wc papira i kuhinjskih papirnih ručnika da možemo od njih napraviti naše famozne mačeve uz pomoć ljepljive trake i škarica (ukupan trošak - ako kući ionako koristite wc papir i imate škarice, onda samo 10,00 kn za ljepljivu traku).

Od stranica starih časopisa napravimo i ukrasni držač za naše mačeve, oblijepimo ih cijele trakom da budu što izdržljiviji u naletima gusarskih napada - i zabava može početi! Kauči se razdvajaju i pretvaraju u gusarske brodove, skačemo s jednog na drugi, bod dobiva onaj tko izbije drugome mač iz ruke, a kada u kući imamo bombone ili čokoladne zlatnike, napravimo i lov na blago po sistemu vruće - hladno ili uz kartu stana s oznakom gdje se blago nalazi. Kod ovog projekta je super što ga možete organizirati kod proslave dječjih rođendana ili kada mali prijatelji dođu u posjetu. U svakom slučaju bolje od buljenja u ekrane raznih vrsta i prolijevanja krvi virtualnih neprijatelja.

Kartonski lift za Lego kockice

Imali smo i edukativni projekt izrade lifta u kutiji od cipela, za koji moramo zahvaliti maminom prijatelju, koji je doprinio svojim tehničkim znanjem. Od polovice kutije od čaja, nekoliko Lego kockica, 1 metar debljeg konca, par Lego figurica dobili smo unutar jedne obične kutije lift koji se kreće na principu utega. Kad princ poteže uteg (nekoliko spojenih Lego kockica) gore-dolje, tako se kreće i lift.

Sve što vam treba je kutija, konac, prazna kutija od čaja ili lijekova, nekoliko Lego ili sličnih kockica i par malenih figurica koje će glumiti putnike. Na gornjem dijelu kutije probijte dvije rupice kroz koje ćete provući konac, na jednoj strani ga zavezati za spojene kockice, a na drugoj za kartonsku malu kutijicu u koju ćete staviti figurice. Jednostavno, skoro besplatno, obrazovno, savršeno za kišne dane i jako, jako zabavno

Kućni ping pong

Imamo mi još toga na lageru, od spojenih praznih rola ljepljive trake radimo tunele za autiće, staru policu koja je pala sa zida naslonimo na kauč i imamo nizbrdicu za spuštanje autića, od maminih knjiga radimo tunele kroz koje se autići provlače nakon strelovitog spusta niz policu, a na parket na podu lijepimo trakom komade papira u obliku pješačkog prijelaza i učimo se ponašanju na zebri.

Naš stol za jedenje često služi kao stol za ping pong, a ako nemate reket i pravu lopticu možete igrati i rukama i praznim kinder jajetom - bitno da se smijete i što češće griješite u udarcu. Prazne bočice od jogurta ili male vode napunimo vodom, na vrhu ih označimo flomasterom u dvije boje, jedna moja, jedna njegova, posložimo ih na pod u razne oblike i igramo se kuglanja po principu da svatko dobiva po 1 bod za svoj oboreni čunj. U kuhinjskoj ladici smo napravili bankomat da se naučimo poslovanju banaka i da bankomat zapravo ne stvara novce, nego da ih mama prvo mora zaradit.

Memory karte isto tako ne kupujemo jer u kući imamo nemam pojma koliko duplih 3 D sličica Štrumfova koje smo svi tako sumanuto kupovali prošlog ljeta u crveno-zelenom koncernu. Jednostavno uzmemo nekoliko parova duplih sličica, sa stražnje strane karte zalijepimo izolir-traku crvene boje da se ne vidi broj i da ne bude varanja (koje mom princu taaaako dobro ide), i idemo! Za ovu igru je trošak teško procijeniti jer smo te sličice ionako već imali u kući, a svejedno bi ih prije ili kasnije bacili u kantu. 

Igre s balonima

Jedna stvar koja se vrlo često nađe u našoj potrošačkoj košarici je paketić balona na napuhavanje koje jednostavno obožavamo. Nema toga što se s tim balonima ne može napravit - od igranja odbojke po kući (razapnemo konop ili traku između dvije stolice u dnevnom boravku), do razbacivanja balona po krevetu i valjanja po njima, mačevanja, pa sve do crtanja smiješnih lica na njima flomasterima i izvođenja lutkarskog kazališta s tim "facama" iza naslona od kauča. Paket od 20 balona košta oko 15,00 kn. Definitivno jako dobra i vesela investicija. 

Uz stambeni kredit, jedan prihod na nas dvoje i rastuće cijene svega i svačega, htjeli - ne htjeli, moramo upotrijebiti moždane vijuge da naučimo sebe i svoje nasljednike nekim vrlo važnim porukama - da se većina ambalaže može se i mora ponovno upotrijebiti, da je puno ljepše zajedno napraviti neku igru ili igračku i razveseliti sebe i svoje prijatelje, a što je najvažnije da naši maleni pritom za to vežu cijelu paletu pozitivnih osjećaja veselja, pripadnosti, dijeljenja, čuvanja prirode i zajedničkog djelovanja.

Upravo sve ono što nam uvijek treba - a posebno u danima nadolazećih blagdana kada se na televiziji vrte reklame korporacija koje nama i našim malenima pokušavaju uvaliti sve moguće vrste šarene plastike sumnjivog sastava i porijekla, koja će nakon par sati oduševljenja i prije nego što se potroše baterije unutar nje biti zaboravljena negdje u kutu i bačena prilikom proljetnog čišćenja za koju godinu. 

Darujmo im vrijeme, našu pažnju, našu maštu, zajedničku aktivnost, dijeljenje i radost - za to nam ne trebaju baterije ni kreditne kartice, a ti osjećaji zauvijek postaju dio njih.

Posjeti missMAMA