"Moja mala djevojčica i ja potiho razgovaramo, čak i dogovaramo neke stvari. Neozbiljno je utvarati si da to ima baš direktan učinak, ali sigurna sam da kada ju bez riječi zamolim da se malko umiri i obećam da ćemo biti aktivni malo kasnije, čim završi sastanak ili neki važan konferencijski poziv, da se nas dvije ustvari skroz razumijemo. Zato kad dođe to 'malo kasnije', ona ima svoj show, pleše po svim mojim organima i jako dobro iskoristi svojih 10 minuta pred smiraj i spavanje. Takav nam je dogovor", kaže Vedrana Likan, direktorica tvrtke Collier International Hrvatska, koja s partnerom Lukom očekuje svoje prvo dijete, djevojčicu koju već sada zove Amarie.

Osim što je direktorica međunarodne konzultantske tvrtke, ambiciozna i samosvjesna 35-godišnjakinja inicijatorica je osnivanja Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju, prva potpredsjednica Američke gospodarske komore, moderatorica brojnih panela, mentorica start-up i poduzetničkih pothvata, autorica članaka u domaćim i stranim izdanjima na temu poslovne klime, zelene ekonomije i potencijala gospodarskog i društvenog razvoja Hrvatske, gost predavač na domaćim i stranim sveučilištima za područje menadžmenta i leadershipa te inicijatorica i voditeljica projekata posvećenih društveno osjetljivim skupinama, naročito ženama i mladima. 

'Ne razdvajam vrijeme na privatno i poslovno'

S obzirom na takvu svestranost i poslovni i društveni angažman, pitali smo je kako joj izgleda tipičan radni dan.

"Teško je opisati moj tipičan radni dan – možda zato što mi je svaki dan drugačiji, nosi različit raspored i druge prioritete. Ili zato što dane ne dijelim na radne i one manje radne. U svakom danu mi je važno imati vrijeme za sebe i drage ljude. Netko bi to nazvao 'privatno vrijeme', no ja već godinama ne razdvajam svoje vrijeme na privatno i poslovno. Razlog? Teško mi je odvojiti što je posao, a što je 'slobodna aktivnost'. Jednostavno - volim sve čime se bavim, i bavim se onime što volim. Možda bih mogla razdvajati odgovornosti prema tome 'što mi puni frižider', a što me stvarno 'hrani', no na kraju sve čemu se posvetim donese neku vrstu nagrade", kaže Vedrana i ističe kako joj je u svim dijelovima života važan osjećaj slobode i mogućnost izbora.

"Danas, nakon godina i godina radnog iskustva", objašnjava, "mogu si priuštiti da na radni dan ostanem u krevetu do 10 sati, ali prije toga obično radim do u kasne sate. Vikendi uvijek bivaju i radni i opuštajući, a najbolji odmori tijekom godine su oni koji traju 3 do 4 dana. Sama krojim svoje vrijeme i nisam rob formata. Vjerujem da mi to omogućuje da napravim puno stvari u jedinici vremena i da uvijek nađem inspiraciju za nove ideje i poduhvate."

Šok zbog spoznaje o trudnoći

Nameće se pitanje kako se u tu sliku uklapa obitelj i majčinstvo, a Vedrana nam priznaje da se nikad ni nije zamišljala kao majka, iako su se ljudi oko nje trudili da je povremeno na to podsjete. 

Priča nam kako je sa svojom sestrom prolazila kroz odgoj njezine djece i kad danas gleda svoje skoro odrasle nećake, kaže da je divan osjećaj biti dio njihove životne priče, prepoznavati sebe u nekim njihovim obrascima ponašanja, ali ponekad i poželjeti zažmiriti na jedno oko kad vidi da je možda pristup trebao biti drugačiji. I inače, kad bi se družila s drugim roditeljima i djecom, često je razmišljala kako bi riješila neku situaciju, bi li i ona vikala, na isti način nešto objasnila... "Znam da su odgoj tuđe djece, kako god vam ona bila bliska, i vlastite – dvije potpuno različite stvari, no prava spoznaja toga tek me čeka", dodaje.

"Spoznaja da sam trudna dočekala me potpuno nespremnu, a kako to nije moje uobičajeno stanje, šok je bio još veći. Još uvijek mi je neobjašnjivo da je dio mene u tom trenutku bio beskrajno sretan, iako svi racionalni argumenti nisu tome išli u prilog. Intuicija je od prvog dana govorila da – kako god bilo, bit će baš kako treba biti", kaže Vedrana.

Krivo ili pravo vrijeme?

Neke žene kažu da im se trudnoća dogodila u totalno krivo i istovremeno u totalno pravo vrijeme, a Vedrana nam priznaje da takve tvrdnje nije razumjela dok se ista stvar nije dogodila i njoj:

"Saznala sam da sam trudna krajem ožujka, baš tih dana kada sam od tvrtke dobila ponudu da preuzmem regionalnu direktorsku funkciju i da do kraja godine postanem partnerica u firmi. Istovremeno, Hrvatski savjet za zelenu gradnju raspisivao je nove izbore i svi, pa i ja, očekivali smo da ću nastaviti nositi predsjedničku funkciju. Moj projekt '21 put prema uspjehu' bio je u punom jeku i trebale su početi pripreme za organizaciju 'LeaderSHE' konferencije. U kalendaru sam imala pomno isplanirana putovanja, konferencije, obaveze i rokove za sljedećih nekoliko mjeseci. Logično - u pogledu obaveza i odgovornosti, ono što me najviše mučilo bilo je – kada da ja uz sve to još i budem trudna!?"

Suočavanje s promjenama

Ispričala nam je i kako je na vijest reagirao njezin, nekoliko godina mlađi partner, s kojim živi godinu dana:

"Kada je test pokazao svu istinu i nakon trenutnog suočavanja s činjenicom da ću uskoro morati donijeti neke od najtežih odluka u svojem životu, dočekala sam da Luka dođe s posla i da mu objavim tu ne tako malu vijest. Nisam mogla dočekati da skine jaknu, sjedne, popije i pojede nešto... Valjda se nije još niti izuo, a ja sam izgovorila 'trudni smo'. Prvo čvrst zagrljaj. Potpuna tišina i snažno lupanje srca naslonjenih jedno na drugo. Suočavanje s opcijama, odlukama, planovima i onim najvažnijim odgovorom na pitanje 'što ustvari želimo?' uslijedilo je tek u danima koji su slijedili.

Oboje smo samostalni i samosvjesni, svatko u svojoj zoni godina i onoga čime se bavi. Od prvog dana odlučili smo biti jedno uz drugo dok god nas to čini sretnima, svjesni da dolazak novog bića znači povezanost za cijeli život, ali s čvrstom odlukom da želimo jedan drugome, a onda i tom novom biću biti podrška, pružiti sigurnost i poštovati se. U tome nam je i Lukina i moja obitelj dala bezrezervnu podršku od prvog dana."

Nakon vijesti o trudnoći, koja joj se u svim situacijama i odnosima pokazala veselom, uslijedilo je njezino vlastito suočavanje s promjenama – na i u njoj samoj, promjenama navika i prioriteta. Shvatila je da će se život kakav zna, ima i voli – uskoro u potpunosti promijeniti.

Trudnoća ispunjena optimizmom

"I opet, dio mene - valjda ona ista polovica koja se tako ludo razveselila nenadanoj vijesti da sam trudna - od prvog dana je sretna zbog svih promjena, svega nepoznatog i novog s čime ću se susretati u trudnoći i majčinstvu. Ubrzo sam poželjela upoznati upravo tu stranu sebe, pratiti svoj razvoj i promjene, osjetiti i taj aspekt sebe kao žene", priča.

Sada, pred sam kraj trudnoće, Vedrana kaže da su protekli mjeseci bili jedan od najljepših perioda života:

"Sve mučnine i tegobe, strahove i nedoumice, koje bi u redovnim okolnostima nazivali životnim problemima i egzistencijalnim dilemama, život ipak posloži na najbolji mogući način. Uvijek i za sve, pa tako i za trudnoću, mogu potvrditi da sve kreće iz glave i da će se tijek razvoja događaja u potpunosti poklopiti s onim što ste i kako promišljali. Da, mogla sam leći u devetom tjednu trudnoće, mogla sam ne otići na sastanak kada sam imala mučninu, sigurno sam mogla imati hirove vezane za hranu koju je nemoguće nabaviti baš u to doba godine ili noći, mogla sam i svaki puta pustiti ljutnju, tugu ili glasnu euforiju i sve to sakriti pod napomenom 'je, pa trudna sam!'. 

Ipak, odabrala sam biti prisutna u svakom trenutku svoje trudnoće, biti dobro sa sobom, svojom bebom i partnerom, i uz sve nedaće, izazove i objektivne probleme, uvijek izabrati optimizam, vjeru i nadu da će sve biti baš onako kako treba biti – najbolje moguće."

Sada se, priznaje, samo nada da će takav biti i porod, a više o njezinim iskustvima trudnoće i majčinstva uskoro ćete moći čitati i u Vedraninoj kolumni na Klokanici.

Pratite nas i na Facebooku!