Kako se približava Dan očeva, tako i potražnja za naslovima slikovnica u kojima glavnu ulogu igraju tate, raste. Iako su češće slikovnice u kojima se spominju mame, u glavnim ili sporednim ulogama, možemo se pohvaliti i nekim lijepim slikovnicama kojima bi se svaki tata razveselio. 

Jedan stari naslov za koji se može slobodno reći da je sve bolji s godinama, jer sa svakim čitanjem mi je sve draži i draži, je Ljubav spašava živote (Algoritam, 2007.), autorska slikovnica Svjetlana Junakovića. Sama slikovnice je neobičnog formata, a podijeljena je u 2 dijela pa je to kao da zapravo čitate dvije slikovnice. U donjem, većem dijelu, čitamo priču iz tatine perspektive, a u gornjem, manjem dijelu, priču iz Eline perspektive. Naravno da su one sasvim različite. Tata svoj izlet na pecanje zamišlja kao dan za odmor proveden u miru i tišini, što uz Elu i njihovog psa nikako nije moguće. Tako da nam tata daje malo realniju sliku tog izleta, dok Ela sve vidi kao zabavu. No, tata zaključuje da izlet bez Ele ipak ne bi bio tako zabavan tako da oboje na kraju imaju pravo da ljubav zaista spašava živote.

Moj tata Zeko (Mozaik knjiga, 2020.) autora Zorana Maljkovića i ilustratora Marka Jovanovca donosi priču o jednom svakodnevnom, običnom tati koji je silom prilika, odnosno neprilika ostao nezaposlen. No, nije dopustio da ga ta činjenica obeshrabri. Svakodnevno traži i radi poslove koji ponekad uopće nemaju veze s njegovom strukom. Tata je u božićno vrijeme bio čak i Djed Božićnjak, a kako se bliži Uskrs, u jednom trgovačkom centru glumit će zeku. Njegov sin mu se za vrijeme praznika pridružuje glumeći malog zeku. A nakon još jednog radnog dana u trgovačkom centru, dok su jeli sladoled na klupi, jedan im čovjek da poslovnu ponudu koju nisu mogli odbiti. Razveseliti dječaka u invalidskim kolicima. Na koncu tata dobije pravi posao u skladištu kazališnih kostima, ali način na koji je on prikazan u ovoj slikovnici sasvim je poseban. On je otac koji svom sinu primjerima i svojim životom pokazuje kako proći kroz neke teške, a opet svakodnevne životne situacije, kako prihvatiti različitost, ali i ono što nam život nosi.

Postoji jedna slikovnica koja će vam vjerojatno izmamiti suze. Slikovnica Moj tata se smanjuje (Kreativna mreža, 2019.) autorice Eme Pongrašić i Tomislava Zlatića priča je o ljubavi prema ocu, odnosu dijete-otac te prolaznosti života. Kroz divnu i toplu priču te prekrasne ilustracije opisuje se ljubav i odnos između djeteta i oca kroz različita životna razdoblja te njegov prirodan tijek za koji svi znamo kako završava. Koliko god vam se slikovnica učinila tužnom, klincima se jako sviđa, a imajte na umu i zadnju rečenicu:

“A onaj tko je u vašem srcu, ostaje s vama zauvijek.”

Slikovnica Majstorica Nola popravlja tatu (Semafora, 2020.) je posebna ne samo po priči Silvije Šesto, već i po ilustracijama Mile Lončar koja ju je oživjela i animirala 100% recikliranim materijalima. U njoj pratimo odnos djevojčice Nole i njenog oca u kojem oni rastu i razvijaju se. Nolin otac je građevinski radnik koji Nolu ponekad, na njeno inzistiranje, vodi na razna gradilišta. No, tamo Nola shvaća da njen otac nije savršen, da se ne drži uvijek dogovora i da, ma koliko god se on trudio, ne može uvijek sve popraviti. Ali bez obzira na sve, Nola ga voli, voli i njegov posao pa odlučuje da će i ona jednog dana postati majstorica. Samo neće biti kao tata kojeg će u međuvremenu pokušati malo ‘popraviti’.

Još jedna autorska slikovnica Svjetlana Junakovića Tata u pidžami (Bodoni, 2022.) progovara o odnosu djevojčice i oca, samo ovoga puta s temom koju nije lako približiti ni odraslima, a kamoli djeci. No, Junaković to radi odlično, i tekstom i ilustracijama. Slikovnicu čitamo iz perspektive djevojčice čiji otac, koji je inače puno i rado radio, jednoga dana ne odlazi na posao. Pa ne odlazi ni drugoga dana, ni trećega...Otac više ne radi, stalno je u pidžami, ne brije se. Cijela obitelj sada već pati zbog očevog stanja, više ništa nije kao prije. Ova slikovnica temu depresije i mentalnog zdravlja otvara mlađoj publici na emotivan i empatičan način, pruža priliku za otvorene razgovore s djecom o depresiji te odnosima u obitelji. Često se nama odraslima neke teme čine preteškima za djecu, no ona nas svaki put opovrgnu. Čine nam se teškima jer su nama teške, ali djeci su baš kao bilo koja druga tema o kojoj su čitali. Zato čitajte i slikovnice u kojima ne pršti sve od sreće jer život je takav, što bi rekli, čupav i dlakav.

I eto, ako tražite neke poklončiće za tate povodom Dana očeva, možda ne bi bilo loše da to bude jedna od ovih slikovnica ili barem zajedničko čitanje neke slikovnice, vjerujem da će mnoge očeve oduševiti i ta ideja.

Čitanje "Mamaa pročitaj mi opet onu istu priču!": Je li dobro čitati djeci uvijek istu slikovnicu?