3 'bitke' u kojima bi roditelji trebali pustiti dijete da pobijedi
Roditeljstvo je puno situacija u kojima treba postaviti granicu i ostati dosljedan, čak i kada dijete zbog toga nije sretno. No postoje i trenutci u kojima nije potrebno inzistirati na tome da roditelj bude u pravu. Stručnjakinja otkriva tri područja u kojima je dobro pustiti dijete da odluči jer mu upravo time pomažemo da izraste u samopouzdanu i samostalnu osobu.
Neke roditeljske bitke jednostavno treba voditi. Primjerice, kada dijete već nekoliko dana odbija skinuti svoje "sretne" čarape. No postoje i situacije u kojima je najbolje odustati od borbe i pustiti dijete da bude po njegovom.
Carol Kim, bračna i obiteljska terapeutkinja te terapeutkinja igrom, izdvojila je tri takve situacije. Kako objašnjava, dopuštajući djeci da u njima imaju posljednju riječ, roditelji mogu pomoći u izgradnji njihova samopouzdanja, otpornosti i samostalnosti.
1. Dopusti mu da izrazi svoje mišljenje i osjećaje
Prvo područje u kojem bi roditelji trebali pustiti dijete da bude po njegovom odnosi se na ono što misli i osjeća.
Mogućnost da otvoreno govori o svojim mislima i osjećajima važna je za emocionalni razvoj djeteta, ali i razvoj njegove slike o sebi.
"Tako osjećaju da ih cijenimo, a istovremeno im jačamo samopouzdanje", objasnila je Kim za Yourtango.
Roditelji bi zato trebali izbjegavati ušutkavati dijete kada im se povjeri, čak i kada se ne slažu s onime što govori. Rečenice poput "To nije istina" ili "Ne znaš o čemu govoriš" mogu dovesti do toga da se dijete više ne osjeća sigurno kada treba pokazati svoju ranjivost.
Kim savjetuje da umjesto osuđivanja pokažemo znatiželju i pokušamo razumjeti kako je dijete došlo do određenog zaključka.
"To je zanimljiv način razmišljanja. Možeš li mi objasniti zašto tako misliš?"
S njom se slaže i life couch za djecu i tinejdžere Will Elliott, koji naglašava važnost postavljanja otvorenih pitanja kada s djecom razgovaramo o osjećajima.
Takva pitanja mogu im pomoći da sama bolje razumiju svoje emocije, umjesto da im odrasli govore kako bi se "trebala" osjećati.
Elliott objašnjava da na taj način djeci pokazujemo da smo uz njih čak i kada nam je teško čuti ono što govore. Roditelju to istovremeno pomaže shvatiti što dijete u tom trenutku zapravo treba.
"Žele li samo prostor u kojem se mogu izjadati ili zaista žele vaš savjet i usmjeravanje?" kaže Elliott.
Kada odgovaraju na otvorena pitanja, djeca uče prepoznati, smjestiti i objasniti vlastite emocije, što Elliott opisuje kao neprocjenjiv dio njihova razvoja.
2. Dopusti mu da postavi svoje granice
Postavljanje granica nije uvijek jednostavno ni odraslima, a djeci može biti još teže. Upravo zato važno je da ih odmalena učimo da imaju pravo na osobni prostor.
"Davanje privatnosti djeci i poštivanje njihova osobnog prostora uči ih granicama i poštovanju. Pomaže im da se osjećaju sigurno i samostalno", kaže Kim.
To se posebno odnosi na granice vezane uz vlastito tijelo.
Ako dijete ne želi zagrljaj ili dodir, važno je poštovati njegovu odluku. Inzistiranje na fizičkom kontaktu kada ga dijete ne želi prelazi njegovu granicu i može mu poslati poruku da drugi ljudi imaju pravo odlučivati što će se događati s njegovim tijelom.
Dopuštajući djetetu da samo odredi takve granice, roditelji ga na vrlo konkretan i njegovoj dobi primjeren način uče što znači pristanak.
3. Pusti ga da samo bira svoje interese i hobije
Roditelji često imaju određenu sliku o tome čime bi se njihovo dijete trebalo baviti. Problem nastaje kada se djetetove želje potpuno razlikuju od roditeljskih.
Kim ističe da je važno dati djeci dovoljno prostora da sama otkrivaju što ih zanima.
"To im omogućuje da istražuju svoje strasti, stječu nove vještine i osjećaju ispunjenost", kaže.
Možda bi roditelj radije da dijete svira klavir nego igra videoigre, ali prisiljavanje na aktivnost koja ga ne zanima neće nužno donijeti željeni rezultat.
Umjesto toga, roditelj može pokušati pronaći načine da interese djeteta poveže s učenjem novih vještina. Ako dijete, primjerice, obožava videoigre, možda će ga zainteresirati programiranje ili dizajn videoigara.
Ne moramo pobijediti u svakoj roditeljskoj bitci
Kim naglašava da dopuštanje djeci da u ovim situacijama imaju pravo glasa ne znači odustajanje od roditeljske uloge. Upravo suprotno – na taj im način pomažemo da postanu samopouzdani, samostalni i obzirni prema drugima.
"Uče se nositi sa svijetom snagom i ljubaznošću", kaže terapeutkinja.
Davanje slobode da odlučuju kako će provoditi dio svojeg slobodnog vremena ili da otvoreno govore o svojim osjećajima može istovremeno ojačati odnos između roditelja i djeteta.
Jedan od važnijih zadataka roditelja jest pružiti djetetu dovoljno sigurno okruženje da može otkrivati tko je. Taj proces neće uvijek biti savršen i uključivat će pogreške, predomišljanja i pokušaje.