Stare sprave na dvorištu Dječje kuće Medvjed Brundo trebaju zasluženi odmor, a vrtić priželjkuje nove
Portal missMAMA i Pampers ponudili su vam priliku da pomognete vrtiću kojem želite, a vi ste to objeručke prihvatili! Pred vama je 10 najboljih priča pristiglih tijekom šestog i posljednjeg kruga natječaja Digni prstić za svoj vrtić. Priče koje dobiju najviše glasova priskrbit će nagradu vrtićima koji su predstavljeni u pričama. U ovom, posljednjem krugu to će biti čak četiri vrtića!
Glasovanje će trajati od 21. lipnja do 30. lipnja. Glasovi čitatelja odlučit će koje su priče najbolje, pa će dva vrtića koja osvoje najviše glasova dobiti potporu u vrijednosti 3000 eura, dok će iduća dva po broju glasova dobiti potporu u vrijednosti 2000 eura.
Glasajte za DV Vladimira Nazora - Dječja kuća Medvjed Brundo
Pročitajte priču s kojom je nominiran DV Vladimira Nazora - Dječja kuća Medvjed Brundo
U srcu Zagreba, među užurbanim ulicama i parkovima, nalazio se vrtić DV Vladimira Nazora, točnije objekt Medvjed Brundo. Taj vrtić bio je posebna oaza za najmlađe stanovnike grada, mjesto ispunjeno smijehom, igrom i ljubavlju. Iako je bio malen i star, imao je dušu koja je sijala poput zvijezda na noćnom nebu. Vrtić je izgrađen prije više od pedeset godina. Zidovi su nosili tragove vremena, a prozori su bili zamagljeni starošću. Ipak, djeca su voljela svoje mjesto igre i učenja. Svako jutro dolazila su s osmijehom, znajući da ih tamo čekaju njihove odgajateljice, teta Ljiljana i teta Beti, koje su bile poput druge mame.
Teta Ljiljana bila je zadužena za kreativne radionice. Njene priče i pjesme činile su da djeca putuju u daleke zemlje mašte, gdje su mogla biti što god požele. Teta Beti bila je stručnjakinja za igre na otvorenom. Njene igre bile su toliko zabavne da su djeca jedva čekala izaći van, bez obzira na vrijeme. Iako su svi u kvartu voljeli vrtić, svi su znali da mu je potrebna obnova. Krov je prokišnjavao, podovi su škripali, a igračke su bile stare i izlizane. Grad nije imao dovoljno sredstava za renovaciju, pa su roditelji i odgajateljice odlučili poduzeti nešto sami.
Organizirali su dobrotvornu akciju pod nazivom „Obnovimo DV Vladimira Nazora i Dječju kuću Medvjed Brundo“. Djeca su zajedno sa svojim roditeljima i odgajateljicama izrađivala rukotvorine koje su prodavali na tržnici. Bilo je tu svega – od ručno rađenih igračaka, slika i narukvica do ukusnih kolača i domaćih džemova. Grad je bio preplavljen njihovim entuzijazmom i toplinom. Ljudi iz cijele zajednice su se odazvali. Čak su i stariji stanovnici, koji su nekada i sami išli u taj vrtić, donirali novac i materijale. Neki su dolazili volontirati, pomažući u malim, ali važnim popravcima. Jedne subote, dok su djeca crtala kredama po pločniku ispred vrtića, stigao je gospodin Petar, lokalni građevinar. On je rekao: „Moj unuk ide ovdje i želim da ovo mjesto bude posebno za njega kao što je bilo za mene. Želim vam pomoći.“ Taj dan bio je početak nečeg magičnog. Svi su se ujedinili s ciljem da obnove vrtić.
Zidovi su dobili novi sloj boje, prozori su zamijenjeni, a dvorište je uređeno s novim ljuljačkama i klackalicama. Unutra, igračke su bile obnovljene, a knjižnica je dobila nove knjige. Kada je sve bilo završeno, vrtić, zapravo dječja kuća Medvjed Brundo zasjala je u novom ruhu, ali je i dalje zadržala onu toplinu i ljubav zbog koje je bila tako posebna i za poneku djecu i magična. Na otvaranju, djeca su priredila predstavu za sve volontere i donatore. Bila je to pjesma zahvalnosti, koju su naučila uz pomoć tete Ljiljane i Beti.
Bila su to vesela mala srca koja su s puno ljubavi zahvaljivala onako kako znaju, veseljem i skakanjem. Roditelji su gledali svoje mališane sa suzama radosnicama, znajući da su zajedničkim trudom stvorili mjesto gdje će se nova generacija s ljubavlju sjećati svojih prvih koraka u svijetu. Tako je vrtić postao simbol zajedništva i ljubavi, dokaz da kada se ljudi ujedine, mogu stvoriti čuda. Stoga ujedinite se i podržite naš vrtić jer je zaslužio novo ruho. To je drugi dom sretnih, veselih i zaigranih mališana koji žele nove sprave i penjalice jer stare su zaslužile odmor od igre.