Neki ljudi obilježe naš život, ali ne zato što su napravili nešto monumentalno, nego zato što su bili tu - svaki dan, na najjednostavniji, najtopliji mogući način. Ljudi koji se ne pojavljuju na pozornicama, ne nose uniforme s posebnim znakovljem, ne traže priznanja ni medalje, a opet mijenjaju svijet. Tiho, nježno i bez mnogo buke.

U djetinjstvu, to su često - tete iz vrtića. One koje vide kada je dijete tužno prije nego što je itko drugi primijetio. One koje znaju 'dešifrirati' dječje priče koje samo djeci imaju smisla. One koje s jednakim žarom čestitaju na 'super-crtežu', kao i na pobjedi u brzini pri obuvanju tenisica. One koje znaju da dječji svijet nije mali, nego ogroman - pun strahova, čuda, borbi, pobjeda i novih početaka.

Baš zato na missMAMI slavimo one koje su obilježile djetinjstva, kroz natječaj za 'Naj tetu' koji missMAMA organizira u suradnji s Lidlom, jer su tete često prve velike junakinje našeg malenog čovjeka. One koje ga svaki dan ispraćaju u svijet, držeći ga za ruku kada mu treba sigurnosti, a puštajući je kada mu treba hrabrosti. Ove godine roditelji su to potvrdili na najljepši mogući način - s čak 150 emitivnih prijava i priča zbog kojih smo se smijali, plakali i često morali zastati da udahnemo između rečenica. Jer svaka je mama, svaki tata, u tim prijavama pisao iz srca; iz najdublje zahvalnosti koju roditelj može osjećati prema nekome tko brine o njegovom djetetu.

Iz tih 150 priča izabrali smo devet. Devet žena koje su svojim toplim rukama, nježnim riječima i ogromnim srcem postale više od odgojiteljica. Postale su saveznice, učiteljice, tješiteljice, prve publike, čuvarice malih tajni i velike hrabrosti. Postale su onaj poseban dio djetinjstva koji se pamti i kad se odraste. A sada je pred nama najljepši dio - prilika da im kažemo 'hvala' i nagradimo ih. Iako, istina je da je svaka od njih već pobjednica. Ne zato što je u top 9, nego zato što je ostavila neizbrisiv trag u srcima djece i roditelja. I zato smo ove godine poželjeli posebno, snažno i iz srca naglasiti da ova priča nije samo o nagradama, nego o zahvalnosti. O tome da kažemo 'hvala' onima koji su našoj djeci učinili prve korake lakšima, dane ljepšima, a odrastanje sigurnijim.

Pred nama je glasanje čitatelja koje će trajati dva tjedna, a tri tete s najviše glasova osvojit će vrijedne nagrade. Ukupni fond iznosi 6000 eura, a sve nagrade dolaze s ciljem da nagrade i tete, i vrtiće koji uz njih rastu. Dakako, u ovom natječaju nagrade su samo šlag na kraju jer ono što ovaj projekt zaista slavi jesu emocije, toplina i zahvalnost.

Za svoju najdražu tetu možeš glasati OVDJE.

Ovaj natječaj ima posebnu magiju - on postaje mjesto gdje roditelji javno izgovore ono što ponekad u žurbi svakodnevice ostane neizrečeno. Mjesto gdje tete dobiju potvrdu da njihov trud, njihova toplina i njihova neiscrpna kreativnost - ne prolaze nezapaženo.

A mi imamo čast predstaviti tetu Meri - Merisandu Pjerabon iz 'DV Maslačak' iz Pakraca, ženu koja svaku situaciju rješava s osmijehom, strpljenjem i onom toplinom koja omekša i najtvrdoglavije dječje inate.

Ovo je njezina priča:

Kada smo prvi put zakoračili u vrtić, činilo nam se kao da ulazimo u nepoznatu džunglu emocija. Naša djevojčica držala me za ruku kao da je to zadnja slamka spasa, a spavanje u vrtiću bilo je ravno znanstvenoj fantastici. Suze, grljenje, pokušaj bijega - sve je bilo na repertoaru. I taman kad smo mislili da će adaptacija trajati do srednje škole, pojavila se ona.

Teta Meri.

Ne znamo točno kako to radi, ali izgleda da ima neku posebnu supermoć. Odjednom se naša djevojčica vraća kući s osmijehom, prepričava dogodovštine, spominje pjesmice, igre i - naravno - tetinog psića, koji je postao jednako važan kao i teta sama. Spavanje u vrtiću više nije 'ni slučajno', nego 'jedva čekam'! Vrtić je od strašnog mjesta postao njezin mali raj.

A onda dolaze ljetni praznici. Djeca obično pričaju o plaži, sladoledu, igrama. Naša? O teti Meri. O tome kako joj nedostaje vrtić. O tome kako bi rado spavala u vrtiću. I onda, jednog dana, potpuno ozbiljna, pita može li prespavati kod tete - preko vikenda.

Teta Meri nije samo teta iz vrtića. Ona je osoba koja je od naše plašljive djevojčice stvorila samostalno, hrabro i radosno dijete. Osoba koja svaki dan uljepša toplinom, strpljenjem i onim posebnim humorom koji samo prave tete imaju. Osoba koja je vrtić pretvorila u mjesto sigurnosti, igre i ljubavi.

Zato je naša priča o teti Meri priča o naj teti - onoj koja je ostavila trag u srcu našeg djeteta, ali i u našem. I zbog toga, potpuno iskreno i s dozom šale koju bi i sama cijenila, kažemo: ako teta Meri nije naj teta - onda ne znamo tko jest.