Prilikom studijskog putovanja i posjeta finskim odgojno-obrazovnim organizacijama koje slove najboljima u svijetu rečeno mi je kako je fokus njihovog odgojno-obrazovnog sustava na razvoju socijalnih vještina i samopouzdanja, te učenju stranih jezika. Mišljenja su kako djeca, a kasnije odrasli ljudi u koje stasaju, mogu pronaći svoje mjesto pod suncem bilo gdje na svijetu i biti uspješni čega god se ulove ako se u te tri kategorije dovoljno ulagalo i ako ih je osoba dovoljno razvila.

Socijalne vještine, vještine toliko važne za razvoj zdrave, zadovoljne i ispunjene osobe, kao i posljedično zdravog društva koje osigurava razvoj potpunog potencijala svake osobe, vještine su s kojima se ne rađamo nego koje učimo.

Razvoj socijalnih vještina kreće već od najranijeg djetinjstva. Zapravo, iskreno govoreći, ako roditelji posjeduju dobro razvijene vještine, ili neku od njih, u većini slučajeva će ih posjedovati i njihova djeca. Djeca prvo uče imitiranjem modela i svog okruženja, te bi samim time bilo važno da roditelji kontinuirano rade na razvoju svojih vještina, a koje žele da im djeca imaju. Možda da se svi zajedno zapitamo gledajući svoje dijete- kakvu osobu želimo imati ispred sebe za nekih dvadesetak godina pa da te vještine krenemo razvijati i sami kod sebe.

Ne dogodi se odmah

Dobra vijest je što je učenje socijalnih vještina proces. To su naučeni oblici ponašanja koji se mijenjaju kroz interakciju s grupama s kojima dijete, a kasnije i odrasla osoba, dolazi u doticaj. Zbog toga je kod djece te vještine jako dobro razvijati kroz strukturirane grupne aktivnosti. U djetinjstvu djeca o važnim životnim vještinama uče kroz zabavu i igru koja je njihov prirodni medij. Igra pruža strukturu i predvidljivost, odražava aspekte stvarnog života i pruža vrijedne mogućnosti za učenje. Osim interakcije koju dijete prirodno ostvaruje, igra nam dozvoljava momente u kojima mi kao odrasle osobe možemo dodatno razvijati pojedine vještine na nenametljive i zabavne načine.

Kako?

• prvo i uvijek vlastitim primjerom
• najavljivanjem koraka u aktivnosti unaprijed i davanjem jasnih uputa na vrijeme vezano uz sve korake koji slijede, a da bi se izbjegao prekid aktivnosti
• podsjećanjem više puta na sve ono što se treba učiniti u planiranoj aktivnosti
• pohvaljivanjem dobrih ponašanja i uspjeha, na način da su pohvale opravdane i realne
• poticanjem pažnje i vraćanjem na aktivnost
• postupnim povećavanjem pravila u skladu s razvojem djetetovih sposobnosti (kako se dijete kognitivno i jezično razvija tako će biti sposobno slijediti veći broj pravila u igri)

Obitelj je za dijete sigurno okruženje (ili bi barem za većinu djece to trebala biti), a kretanje u vrtić, kasnije predškolu i školu vrijeme je suočavanja s nizom novih iskustava i nepoznatih situacija s kojima se dijete prvi puta susreće i kroz koje raste. Ti prvi samostalni koraci i način na koji ih mi odrasli kroz iste vodimo od značaja su za njihov daljnji životni i razvojni put. Sve to prošao je svatko od nas i zna koliko ga je pojedino iskustvo usmjerilo u kasnijim životnim odabirima.

Danas, više nego ikada, i dijete i obitelj, a i odgojno-obrazovni sustav, nalaze se pred brojnim izazovima novog, modernog, doba. Stoga je, važnije nego ikada, razvijati otpornost kod djece, kritičko razmišljanje, usmjeravati ih na snage te umanjivati rizične čimbenike. Razvijanje socijalnih vještina na vrijeme smanjiti će potrebu za tretmanima kasnije, djeca će voditi kvalitetniji život i odrastati u mentalno zdrave zrele osobe koje će jednog dana moći aktivno sudjelovati u svojoj zajednici.

Moramo ih naučiti odabrati

Ako želimo biti osobe koje pomažu djeci u razvoju socijalnih vještina, moramo biti angažirani oko djeteta, znatiželjni oko toga kako ono vidi sebe i kakvu sliku o sebi ima. Moramo u svakom trenutku biti svjesni kako naše riječi i naši postupci utječu na djetetovu sliku o sebi, te ga prihvatiti kao jedinstvenu osobu, što ono zaista i jest. Važno je djetetu pokazati da može griješiti u socijalnim situacijama a pritom i dalje biti voljeno i prihvaćeno jer nećemo razgovarati o njemu kao grešci već o ponašanju koje je greškom ili neznanjem izabralo.

Važno je biti svjestan da dijete u svakom trenu bira ponašanja koja misli da su najbolja u tom trenutku, a na nama je da ga učimo o ponašanjima koja su mogla biti bolji odabir i za njega, ali i za njegovo okruženje, u određenoj situaciji.

Jedno od osnovnih dječjih prava je pravo na obrazovanje. Kvalitetno predškolsko obrazovanje omogućava djeci da izgrade samopouzdanje i steknu vještine za nadilaženje problema kroz sustavnu podršku odgojitelja i igru s drugom djecom. Kako bi se nagradio entuzijazam vrtićkog osoblja, missMAMA i web-shop Pandin brlog biraju vrtić s najzanimljivijim posebnim programom te ga nagrađuju vrijednom nagradom.